Svestrani Igor Petrović napravio je veliki i dugo isčekivani interview s Petrom Dundovom povodom nedavnog izlaska njegovog novog albuma - Escapements, ali i ne samo o tome…

Zašto se novi album zove “Escapements” i reci nam nešto o njegovom konceptu?
“Escapement” je engleska riječ za satni mehanizam koji definira vrijeme. Ideja koja me vodila u stvaranju novog albuma zasniva se na fenomenu subjektivnog doživljaja vremena. Ta tema mi je uvijek bila zanimljiva i mnogo puta bi diskutirao o tome s prijateljima.
Baveći se glazbom kada bi komponirao znao bi izgubiti pojam o vremenu. Kao da se u toku kreativnog procesa autor i djelo prožimaju u bezvremenskom, subjektivnom prostoru koji je nemjerljiv u svom trajanju.
Koji puta u žustroj i inetersantnoj diskusiji s prijateljima znalo bi se desiti nešto slično. Vrijeme bi prolazilo brže nego što bi mislili, tako da bi s iznenađenjem konstatirali da vrijeme leti.
Na novom albumu pokušao sam se poigrati s tom temom kroz sjećanje i maštu. Zato imena pjesama nose nazive trenutaka, mjesta, osoba kojih se volim sjetiti i u razmisljanju odlutati.

“Escapements” je rađen jako dugo. Da li se prvobitna ideja o samoj koncepciji albuma razlikovala od finalnog produkta?
Prije četiri godine razgovarajući s izdavačem počela je priča o albumu. U međuvremenu počela je izgradnja novog studija koja je potrajala nešto manje od godinu dana. Htio sam pričekati jer zvuk i produkcija koja je postala moguća zbog novih uvjeta nadmašila je sve što se produciralo u starom studiju.
Jednostavno trebalo je krenuti od nule. Oko godinu dana otišlo je na dizajn, promociju, remixeve itd… Kad se sve zbroji dosta vremena, ali ideja je bila ista od početka.

Tko je remixirao album?
Pjesme s albuma remiksirali su Substance & Vainquer, Echospace, Gavin Russom, Dub Kult.

Nijedan tvoj track nakon “Kaskade” nije postigao tako veliki i pozitivan feedback kao track “Oasis” s novog albuma. Zašto je ta stvar osvojila vrsne producente i DJe?
“Oasis” je univerzalna pjesma. Možda je i najklasičnje komponirana. Vrlo lako bi se mogla odsvirati na nekom žičanom instrumentu. Odsvirana je uživo od početka do kraja i uz ritam mašine prati prirodnu progresiju melodije uz podizanje tenzije i dramatike. Sintesizer ima velike mogućnosti ekpresije ako se zna upotrijebiti na pravi način.

Čime se bavite u studiju “Neumatik”?
Bavimo se multimedijom, a specijalizirana smo kompanija za obradu zvuka i web development. U studiju radimo sve što se tiče snimanja tona, obrade signala, montaže, masteringa, audio za video itd. Što se tiče weba - radimo u Flash, AJAX, C#, MySQL i ostalim tehnologijama.
Od web projekata radili smo MaxZonu, Gamebox, Noć Gutača Reklama, Spectator Solis i mnoge druge.

Misliš li da će ikada doći do često spominjanog “ujedinjenja DJa za boljitak party zajednice” kada je Zagreb u pitanju, ako uzmemo u obzir mnogobrojne razmirice medju DJ-ima proteklih godina ?
Mislim da je to stvar percepcije. Kada ce doći do ujedinjenja čovječanstva za boljitak zajednice?
Postoji stalna tendencija okupljanja istomišljenika radi promocije ideja zajednice.
S vremena na vrijeme može doći i do obrata, ali u principu kratkoročno. Mislim da i ako ima razmirica da nisu nepremostive. Organizacija u smislu poboljšanja uvjeta rada je nešto oko čega bi se DJ-i mogli okupiti.
No DJ-ing se u Hrvatskoj još uvijek ne percipira kao zanimanje. Mislim da je u tome stvar.

Zg clubbing scena se promijenila od tamo ‘99 - što je tada bilo pozitivno/negativno, a što je danas na trenutačnoj zg sceni pozitivno/negativno?
Na prelasku stoljeća party scena doživjela je uzlet, u medijima se puno pisalo o klubskim događanjima i clubbingu uopće. Postojale su i emisije na radiju i televiziji koje su pratile događanja. Nekako je to sve splasnulo, mediji se bave drugim stvarima i sve se svelo na izlaske vikendom bez nekog jasnog povoda osim samog izlaska.
Danas je jedino pozitivno to što se ovakvo stanje ne može održati jer ljudi žele nešto novo. Taj moment je dobar i u takvim situacijama dobre ideje mogu isplivati na površinu.

Što mislis o sadašnjoj elektronskoj zg sceni i publici ?
Publika je iskusnija i zna što hoće. To je dobro. Također ljudi koji se bave clubbingom prošli su dosta toga i iskustvo koje imaju će sigurno utjecati da se stvari razvijaju pametnije. Mislim da su nestale i fragmentacije, jer su svi manje više postali svjesni da elektronska scena nije nešto što će proći.

U inozemstvu zamjetimo više starije publike u klubovima. Koji je po tebi uzrok tome što je kod nas publika zamjetno mlađa?
Standard. Visoki troškovi života ne ostavljaju puno prostora za izlaske. Mislim da je to najveći problem.
Kultura življenja je također drugačija. Klubovi su dio noćnog života već desetljećima u inozemstvu, dok se kod nas ljudi tek od nedavno upoznaju s time. Ne mislim da nismo imali klubove, nego jednostavno kultura clubbinga u tom obliku nije postojala niti se promatrala na taj način.

Kakvi klubovi fale u Zagrebu?
Fale specijalizirani klubovi, srednjeg ili manjeg kapaciteta. Mjesta gdje bi se okupljali ljudi koji vole određeni način zabave i glazbe, gdje bi nastupi bili popraćeni komentarom ili konstruktivnom kritikom.
Na takvim mjestima bi se mogla razvijati scena umjetnika i izvođača. Tu bi se clubbing mogao doživjeti u smislu kulture i prezentirati u smislu nečeg višeg od jednokratne vikend zabave.

Što je kvalitetan managment jednog kluba , tj. koje kvalitete bi morao imati glavni promoter jednog kluba?
Kao prvo bi morao znati tko je ciljana publika. Ostalo je sve posao koji se radi već godinama: promocija, booking, marketing itd. Ne znati za koga se sve to radi i kakvu publiku klub želi je glavni razlog zašto neki klubovi traju neki ne. Ne može se sve zasnivati na zaradi. Naravno da novac pokreće svu tu mašineriju i neophodan je, ali ne može biti jedini smisao. Dobar management će znati procjeniti gdje je ta granica.

Što misliš o prisutnim organizatorima partija, koji nemaju veze niti s umjetničkim niti produkcijskim aspektom glazbe, već im organizacija partija predstavlja samo mogući izvor zarade?
U početku su me smetali takvi ljudi, koji nemaju veze s glazbom, šarlatani, prodavači magle ili kako smo ih sve već zvali. No s vremenom sam počeo primjećivati da se to ne događa samo u organizaciji partija, nego je to nešto sveprisutno u svim aspektima života, a posebno tamo gdje se stvari temelje na osobnom ukusu.
Izgleda da se radi o fenomenu čovjeka koji je sposoban naviknuti se na bilo što čak i na nešto što mu smeta, samo ako je dovoljno dugo izložen tome.
Npr., nedavno sam gledao dokumentarac o jeziku koji ima na sebi receptore za prepoznavanje gorčine koji služe da bi se prepoznala hrana koja nije jestiva. Bez obzira na to čovjek konzumira mnogo jela i pića koja su gorka. Isto je i s dimom, čovjek je u stanju mnogo toga popušiti ako ne razmišlja. No mislim da je takvih sve manje. Sve na kraju ovisi o ponudi i ljudima koji biraju gdje će izaći.

Za razliku od recimo pop i folk glazbe, stječe se dojam da je elektronika zanemarena kada su masovni mediji u pitanju. Što misliš koji je razlog tome?
Hrvatska nema tradiciju elektronske glazbe. Tehnološki i kulturno smo zaostali u tom pogledu. To nije nešto od jučer. Čak i sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada su synthesizeri postali pristupačni svojom cijenom, u tadašnjoj Jugoslaviji bilo ih je gotovo nemoguće uvesti ili kupiti. Jedino filmski studiji i televizija imali su tu i tamo koji primjerak za potrebe filma ili montaže specijalnih efekata, ali kompozitora koji su ih koristili bilo je vrlo malo, nedovoljno za popularizaciju te vrste glazbe.
Tek krajem osamdesetih se počelo nešto događati na tom planu, onda opet rat. Uglavnom mediji se danas sve manje bave edukacijom, pa postaje upitno da li će se taj oblik kulture ikad početi prepoznavati na način kako je to vani.

Pitanje za milion dolara. Zašto još uvijek ne postoji “Petar Dundov” live, tj. zašto ne postoji novija verzija tvog live nastupa s obzirom da su stvari koje se izvode pod “Brother’s Yard live” stare godinama, a toliko novih i zapaženih stvari je izašlo nakon “Brother’s Yarda”?
Nastupao sam npr. ovo ljeto u Moskvi kao Petar Dundov live, sljedeći tjedan nastupam u Nizozemskoj tako da ta tvrdnja i nije baš točna. Pod svojim imenom kao DJ nastupam od 2000. godine i u svojim DJ setovima sam uvijek našao vremena za odsvirati nove autorske radove.
Nakon izlaska albuma pripremam live set koji će prezentirati moje radove unazad par godina. Live izvedba je zahtjevnija od DJ-inga i priprema za dobar live set uvijek traje dulje.

Da li si ti prvenstveno DJ ili producent?
Te dvije stvari danas su se toliko prožele da ih je jednostavno teško odvojiti jednu od druge. Ako me pitaš s čime sam se prvo počeo baviti onda je to produkcija glazbe.

Kako glazbeno zadovoljiti raznovrsnu publiku na istome eventu i je li to moguće?
Moguće je, ali to naravno ovisi i koliko je publika spremna sudjelovati. Ako su ljudi na flooru otvoreni i došli su plesati, onda razlike u stilu ili muzičkim preferencama lako nestaju u korist atmosfere i zadovoljstva zajedništva i plesa.
Ljudi vole plesati zajedno u ritmu, zato i dolaze na ples. Na DJu je da prepozna trenutak kada pustiti koju pjesmu i postići atmosferu u kojoj će ljudi uživati i zajedno plesati. Dobra glazba je najbolji put do rasplesanog kluba.
Ako DJ nije dovoljno iskusan može se dogoditi da ne prepozna što se zbiva na flooru i isprazni klub. Problemi mogu nastati i ako se na eventu nađe pasivna publika koja nije spremna sudjelovati. Onda ma koliko se DJ trudio nema šanse da će se floor pomaknuti. Uglavnom to je stvar iskustva i nakon mnogo situacija DJ može skužiti kada i kako se ponašati na takvom eventu.

Kako komentiraš činjenicu da imamo publiku koja je žedna novih glazbenih ideja i publiku koja se nostalgično vezala za neke ’starije’ glazbene izričaje, kada je elektronika u pitanju?
To je osobina koja se javlja s vremenom. Publika koja je 90tih izlazila u klubove bila je jednako željna novih ideja. Pojam “stariji izričaj” nije postojao jer je glazbeni pravac bio u svojim začecima. Upitno je i to što danas znači odnos “stariji” - “mlađi” barem kad se radi o elektronskoj glazbi. Postoje autori koji su i danas idoli mlađim producentima, a imaju 40+ godina i rade vrlo futurističku glazbu.
Kod elektronske klupske glazbe postoji stalna želja za kreiranjem novog trenda. To se ponajviše događja zbog komercijalizacije clubbinga i potrebe da se ljudima stalno daje novi razlog da konzumiraju muziku koja postaje proizvod. Također na taj način čitavi muzički pravci koji se danas promatraju kao “novi” baziraju se na starim pjesmama koje se nemilosrdno remixiraju do apsurda.
U potpunosti razumijem ljude koji se ne mogu nositi s hiperprodukcijom i vraćaju se u vrijeme kad je postojala glazba koju razumiju. Ne mislim da je nostalgija loša stvar ako se trenutno za te ljude ne događa ništa zanimljivo u današnjoj glazbi. Novim generacijama naprotiv je sve novo. Tu se više radi o tome da svaka generacija ima svoje vrijeme kada gubi nevinost i ti momenti su uvijek intenzivni.
Sigurno će dio danas nove publike jednog dana htjeti slušati baš to što se danas moze čuti u klubovima. Imati te dvije publike na istom flooru znači da napokon imamo pravi clubbing.

Stalno se spominje riječ ‘underground’ kada su elektronska glazba i partiji u pitanju. Što je po tebi ‘underground’ i da li on danas postoji?
Elektronska glazba danas se razgranala u mnogo pravaca i neki su postali mainstream, a neki su ostali underground. Za mene je underground pojam koji opisuje način na koji se prenosi informacija. Ljudi ga vole povezivati sa svime i svačime, ali u biti radi se o načinu na koji ce se komunicirati unutar određene kulture.
Neki oblici glazbenog izričaja koji su namjenjeni široj publici kao npr. zabavna glazba, komunicirat će putem mass medija i postat će sveprisutni mainstream.
Kod specijaliziranih glazbenih pravaca takav oblik komunikacije nije poželjan jer je za razumjevanje te vrste glazbe potrebna priprema i edukacija. U tom smislu underground uvijek postoji kao ravnoteža mainstreamu.
Elektronska glazba je nekad pripadala isključivo undergroundu, dok danas postoji i u mainstream-u i undergroundu. Također koji puta se riječ “underground” koristi kao etiketa tako da je teško razlučiti da li se govori o obliku komunikacije ili etiketiranju.

Tvoj stav oko dileme - vinyl : final scratch / traktor?
To je poput dileme underground-mainstream. U ovom slučaju vinil je underground jer nemaju svi gramofon jer im u principu i ne treba ako ne pripadaju kulturi koja komunicira putem ploča. Kompjutore za razliku od gramofona danas imaju svi jer služe za sve i svašta i postali su proizvod koji je sveprisutan.
Može se kupiti bilo gdje, pripada proizvodu koji brzo zastarijeva pa ga je potrebno kupovati svakih par godina. Ista stvar je i sa softwareom.
Tko kupi dobar gramofon sigurno ga neće trebati mijenjati cijeli život, a to je kontradikcija u modernom svijetu orijentiranom prema potrošačima. Što se tiče kvalitete reprodukcije zvuka, ona najviše ovisi o razglasu u klubu, DJ mikseru, efektima, tako da po tom pitanju proječni slušatelj rijetko može razaznati s čega se pušta glazba. Jedna bitna stvar je cijena, jer vinil je čisti luksuz za mlade DJe koji još nemaju opremu.
S druge strane, danas sve češće postaje problem nabava gramofona i dobrih zvučnika za DJe koji još uvijek puštaju s ploča. Dosta glazbe danas ne izlazi na vinilu jer se ne mogu postići tiraže koje bi opravdale trošak štampanja. Jednostavno, svijet se polako digitalizira i jednom kad se uđe u svijet gdje informacija nije zapisana u materijalnom sve postaje puno pristupačnije. Dugoročno će se sigurno više raditi na poboljšanju kvalitete reprodukcije digitalnog zvuka nego izradi nekog super gramofona koji se masovno ne prodaje.
Koji god bio izbor, neka bude onaj koji karakterizira osobu koja želi komunicirati na određeni način s okolinom. Imam veliku kolekciju ploča koje sam skupljao zadnjih 15 godina i još uvijek ih kupujem, ali ne u tom obimu kao nekad. Sve više kupujem muziku online i na nastupima kombiniram ploče i CD-e.

Digitalni download ruši kupovinu ploča koja zamire. Što to znači za producente - da li se oni mogu isplatiti digitalnim downloadom kupaca u istoj mjeri kao kod fizičke kupovine vinyla?
Digitalni download ne ruši prodaju ploča, nego CD-a. Prodaja ploča u svijetu je u porastu. Ljudi koji su do sada kupovali CD-e da bi imali osjećaj kontakta s artistom sve vise kupuju ploče. Tko je kupovao CD-e da ih sluša u autu ili na prenosnim uređajima sada kupuje mp3.
DJ tržište još uvijek kupuje muziku na vinilu. Da li se neko izdanje isplati ili ne, ne ovisi o mediju nego o tome kolika je tiraža. Što se artista tiče on dobiva isti honorar po prodanoj kopiji pjesme bilo na CD-u, ploči ili mp3 downloadu. Jedina razlika je u tome što se kod kupovine mp3ca mogu kupiti pojedinačne pjesme.
Bez obzira na sve najvažnije je da je glazba kvalitetna i dobro promovirana jer tako najlakše nađe put do slušatelja.

Koji je koncept stajao iza ideje ‘Hrvatska udruga autora elektronske glazbe’ ?
Udrugu autora elektronske glazbe osnovali smo Sergej Lugović i ja s ciljem okupljanja glazbenika koji se bave elektronskom glazbom prvenstveno radi promicanja zajedničkih interesa u odnosu na državna tijela, druge pravne i fizičke osobe itd. Cilj nam je da se elektronska glazba prepozna kao dio kulture i ljudi koji se bave njome kao autori, izvođači ili DJi upoznaju s autorsko-pravnim i drugim temama koje su od važnosti za njihov rad. Kultura i stvaralaštvo je temelj svakog društva i vjerujemo da s udrugom mozemo učiniti pozitivne korake prema poboljšanju uvjeta rada i društvenog djelovanja.

Perfection je zamro gledajući iz današnje perspektive. Zašto, te da li postoje nekakvi planovi za ponovno kontinuirano organizaranje partija s nekim drugim konceptom, drugačijim nego što je to bio ‘Perfection’?
Kada smo počeli organizirati Perfection partije, jedna od osnovnih ideja je bila kvaliteta bez kompromisa. Punih pet godina radili smo svaki mjesec, u jednom periodu i dvomjesečno. Produkcija je bila iznimna, vodili smo istoimenu radio emisiju, imali smo sponzorirani video podcasting, čak smo i svaki put iznajmljivali opremu i dodatni razglas jer većina klubova u Hrvatskoj još danas nemaju zadovoljavajuće uvjete za rad.
Uspjeli smo napraviti nešto novo i podići clubbing na jednu drugu razinu, ali trend se promijenio. Nije se to samo dogodilo nama nego i svima koji su dovoljno dugo u ovom poslu da se sjećaju tih vremena. Mi nismo htjeli sniziti standard kvalitete i neka onda Perfection ostane u sjećanju kao nešto posebno. To ne znači da ne radimo nešto drugo na tom planu. Novi koncepti tek dolaze.

Misliš li da se u svijetu produkcije uspjeh postiže brže skromnošću i strpljenjem ili samouvjerenošću i samoreklamiranjem?
Strpljenje i samouvjerenost su sigurno dvije komponente koje umjetnik mora imati da bi provodio sate i sate vježbajući i na kraju vjerovao u svoju kreaciju koja je obično apstrakcija. Skromnost je također dobra.
Kod reklame uvijek je bolje da te drugi hvale i reklamiraju, a ne mogu reći da su mi posebno simpatični ljudi koji stalno veličaju sami sebe, kao da drugi nemaju što za reći.

Je li uspješan onaj DJ/producent koji je dosljedan svom glazbenom izričaju ili je uspješan onaj koji uvijek teži nečem novom, stalno eksperimentira ne plašeći se reakcije publike?
Čovjek bi trebao slušati sebe bez obzira na tu dilemu. Zadovoljstvo bavljenja nečim sto voliš je najveći uspjeh. Umjetnik moze biti uspješan u eksperimentu i u dosljednosti stila. Ako od toga uspiješ stvoriti i egzistenciju onda je to nešto rijetko i posebno.

Da li su producenti danas glazbeno hrabriji i radikalniji nego prije?
Što se tiče klubske glazbe, danas je malo onih koji eskperimentiraju. To je najviše zbog toga što se danas zna kakva muzika prolazi u klubovima. Svi producenti žele da im se glazba vrti tako da se većina prilagođava trendu. Danas je puno teže biti originalan. Malo više hrabrosti ne bi škodilo.

Kako komentiraš cinjenicu da u ovim financijski teškim razdobljima, neki DJ-i za 2-satni nastup traže i po 15 000-20 000 eura?
Ako netko želi platiti toliki novac, zašto ne. Valjda onaj tko organizira event ima razlog zašto toliko plaća DJ-a. To je posao kao i svaki drugi. Siguran sam da tko god plaća toliki novac za izvođaca planira još i zaraditi na tome.

Ljudi se brže informiraju o elektronskoj glazbi nego prije par godina. DJ-ima je sve ‘teže’, jer moraju biti sve bolji radi sve brojnije konkurencije. Koja je po tebi formula jednog uspješnog DJ-a u današnje vrijeme?
Formula se nije promijenila do danas. DJ mora imati kvalitetnu i dobru glazbu. To je osnovna stvar. Mora ju znati povezati u smislenu cjelovečernju cjelinu. Ako može sve to dobro izvesti onda je dobar DJ.
Ostatak priče je prezentacija sebe i svojih mogućnosti koja najčešće zahtijeva puno više energije i vremena, jer ljudima se jednostavno treba nuditi. Sve naravno u normalnim okvirima i s određenom dozom samopoštovanja.

Nabroji neka mladja HR producentska i DJ imena za koje misliš da imaju ozbiljniju perspektivu?
Ilija Rudman, Luka Baumann, Gizmo, Davor O, Homeboy, Zarkoff, no sigurno ima još potencijalnih talenata.

Kako komentiraš uspjeh ‘mnml sounda’, činjenicu da je vrlo brzo nametnuo svoj utjecaj u današnjoj produkciji elektronske glazbe?
Sviđa mi se minimal techno kakav se producirao svojevremeno na “Basic Channel”-u. Danas je taj sound doživio svoj veliki come-back. To nije ništa novo, ali koji puta se u glazbi vrate neki zaboravljeni stilovi koji se remiksiraju. Prije par godina desio se i come back-elektra koji se jednim dijelom danas etablirao u elektro-house. Isto se vratio i rave kao nurave itd.

3 strana DJ-a i live acta koje bi najradje čuo uskoro u Zagrebu?
Haiko Laux, Josh Wink, Donnacha Costello, Vince Watson, Ricardo Villalobos, T-Quest

3 izdavačke kuće elektronske glazbe koje najviše respektiraš (osim Music Man-a i Axis-a)?
Warp, KMS, Delsin

Zadnji film koji te se dojmio i zašto?
Solaris. Nije baš najnoviji, ali mi je zadnji koji me se dojmio. Odlična nepredvidiva fantastična ljubavna priča. Super atmosfera i muzika.

Zadnja knjiga koja te se dojmila i zašto?
Clifford A. Pickover - “Surfing Through Hyperspace”. Zanimljiva knjiga o percepciji viših dimenzija. To mi je uvijek zanimljiva tema.

Povezani članci:

1. Marko Pelaić (aka Homeboy) vs. Igor Petrović. Veliki interview
   Puno zanimljivih tema...Puno pitanja i odgovora...Upoznajte Homeboy-a......
   
   
2. 24.01.09. Petar Dundov Live @ Moving (N. Marof)
   Od ekipe Moving-a dobili smo ponešto fotki sa njihovog eventa na kojem su ugostili Petra Dundova...
   
   
3. Akiko Kiyama - interview
   Simpatična japanka po prvi puta dolazi u Hrvatsku, a ovo je kratak (sladak) intervju s njom......
   
   
4. Dave DK interview
   Kratak intervju s Dave DK-em povodom njegovog gostovanja u Zagrebu......
   
   
5. Dejan Miličević interview
   Brzinski intervju s Dejanom Miličevićem iz Recon Warriors ekipe......