Sasu Ripatti aka Luomo
14.12.09. by Boris K. | objavljeno u novosti, profili, članci
“I’ve never been a clubber. I come from playing jazz and taking music seriously.”
Vladislav Delay, Uusitalo, Luomo, Conoco, Sistol, sve su to imena iza kojih se krije Finac Sasu Ripatti s trenutnim boravištem u Berlinu. Svaki navedeni pseudonim je jedno od njegovih mnogih neumorno traženih glazbenih rješenja kojima pristupa s jednako jakim kreativnim nagonom. Svi njegovi radovi su na neki način vezani, ne toliko stilski, koliko u načinu izražavanja zvukom, svojstvenim basslineom, smislom za ritam i jednostavnim temama koje dovode zvuk u odličnu harmoniju.
Eksperimentirajući s širokim spektrom žanrova, preko elektronske glazbe do popa, od ambijenta do broken beata, preko glitcha do housea, techna i duba, stvara jedinstvenu kombinaciju ambijentalnosti, dubine i ritma. Do sada je izdavao na etiketama kao što su Force Inc., Force Tracks, Resopal Schallware, Chain Reaction, Mille Plateaux i svojoj Huume etiketi koju je pokrenuo 2000. godine kao praktičan način za izdavanje svoje glazbe.
Rođen je 1976. godine na sjeverozapadu Finske u gradu Oulu gdje je i odrastao. Kroz djetinjstvo je jako bio vezan za jazz kojeg su mu slušali roditelji. Iz tih glazbenih korijena, kako sam tvrdi, crpio je inspiraciju. S 14 godina je jako puno vremena provodio svirajući bubnjeve želeći postati jedan od najboljih. Nakon što je spoznao da njegove vizije vezane za jazz, u tadašnje vrijeme nisu bile ostvarive, okreće se putovanjima i eksperimentiranju sa svim i svačim.
Napokon, upoznao se s radom na stvarčicama za stvaranje glazbe poput samplera, digital percussion controllera i sequencera… Tu, sredinom devedesetih, otpočinje njegova elektronska glazbena priča s kojom si je osigurao kreativnu slobodu i pružio priliku za stvaranje vlastite glazbe. Prva izdanja su mu bila pod imenom Vladislav Delay koja su se isprva našla na nekim manjim etiketama, a zatim je njegov glazbeni izričaj svoj dom našao u berlinskoj etiketi Chain Reaction.
Svakim izdanjem je pokušavao pomaknuti granice i vršiti preoblikovanje same glazbe kroz ritam i melodiju. Legendarnim albumom “Multila” (Chain Reaction, 2000.) odveo je dub techno na do tada još neistražena područja, a album “Vocalcity” (Force Tracks, 2000.), kojeg je snimio kao Luomo, je jedan od onih rijetkih zapisa koji će uvijek zvučati kao da su ispred svog vremena. S njime je ostavio jak utjecaj na microhouse zvuk. Inače, glazba koju radi kao Luomo je cijelo vrijeme u balansu između popa i elektronske plesne glazbe.
S albumom “Anima” (Mille Plateaux, 2001.), kao Vladislav Delay, je nastavio kvalitetno stvaranje i tako redom, svaki sljedeći kojeg je napravio, a ima ih preko 15, je bio još jedno novo svježe otkriće jer strah od novog, kada je u pitanje stvaranje glazbe, kod njega nije nikada bila opcija.
Ne pristupa glazbi kroz pravila nego nastoji da ona bude proizvod nečeg proizašlog iz njegovog osobnog iskustva, ujedno uživajući u improvizaciji, eksperimentiranju i pronalaženju novih načina stvaranja. Kao primjer toga se može navesti Luomo album “The Present Lover” (2004.).
Cijelo vrijeme pokušava rasti u osobnom i glazbenom dijelu i bitno mu je da se ne ponavlja u bilo kojem smislu tražeći nove i zanimljive puteve kako bi se predstavio kroz glazbu, ujedno se dobro zabavljajući radeći je, ali i surađujući s drugim umjetnicima. Dio je mnogih glazbenih i multimedijalnih projekata kao što su Vladislav Delay Quartet (2008.) u kojem on, uz Mika Vainio-a (Pan Sonic), Lucio Capece-a i Derek Shirley-a savira na bubnjevima, zatim Moritz von Oswald Trio (2008.) u kojem svira uz Moritz von Oswald-a (Basic Channel) i Max Loderbauer-a (Sun Electric, NSI).
S vizualnim umjetnikom Lillevan se krije iza projekta Kinovida, a s Antye Greie (aka Laub) tvori futuristički pop projekt Agf/Delay (2004.). Također je napravio soundtrack za film “I hired a contract killer” kultnog finskog redatelja Aki Kaurismäki-ja. Radeći na njemu, kombinirajući svoju glazbu i Kaurismäkijev film, pridružio se velikanima suvremene elektronske glazbe kao što su recimo Jeff Mills (”Metropolis”), Laurent Garnier (”Finnis Terrae”), Andrew Weatherall (”Nosferatu”), koji su glazbu za neke stare filmove prilagodili vremenu i okruženje u kojem danas egzistiraju.
Više informacija:
www.myspace.com/vladislavdelaymusic
www.myspace.com/luomomusic
www.luomomusic.org
www.vladislavdelay.com
www.discogs.com/artist/Vladislav+Delay
www.myspace.com/uusitalomusic
www.myspace.com/agfdelay
Povezani članci: