Upoznah prije koju godinu Homeboy-a.
Stalno nešto prčka s tom glazbom, bilo u studiju ili po ‘našim Tv serijama’ .
Nešto novo zanimljivo mu je izašlo nedavno, a povezano je s ‘Metro Areom’ .
Od same ideje za ovaj intervju pa do današnjeg dana je prošlo… ma sitnih 6 mjeseci (kriv sam).
Na njegovom fejsbuku piše pod profil, religious views: ‘Satanist’.
..ili ti ..hmmm…..sve skupa zanimljivo………..

ma sasvim dovoljno razloga za ovaj velikiiii intervju.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

-17.12.2009., ti, ‘Metro Area’, što se desilo ?

Tog datuma je izašao moj aktualni singl za američki label Speak Recordings. Na njemu se nalazi remiks od Darshana Jesranija, jedne polovine od Metro Area. Ali oko toga ima jedna lijepa mala anegdota. Prije par godina sam išao na Groove Party u Robert Johnson u Offenbachu. To je dosta veliki party na kojem se spoje tri kluba u jedan, bude milijarda ljudi, a time i pojačano osiguranje na vratima tih klubova. Ja sam već malo pripit došao na vrata Robert Johnsona gdje su stajala dva izbacivača koja inače tamo ne stoje. Htjeli su me pretresti i ja sam onako veselo digao ruke i rekao liku “Evo ga! Traži!”. Njemu se to nije svidjelo i odlučio je da će party proći tu večer bez mene. Ja se, lukavac, nisam dao i uspio sam ući kroz druga vrata, no okolnosti su me dovele do toga da sam opet morao izaći s partija, a moj me izbacivač, pri izlasku vidio. On je javio svojim kolegama na drugim vratima i ja više nisam uspio ući u klub. To sad i ne bi bila tolika tragedija da kod mene nije bio frendov ključ od auta. Frend je naravno bio unutra na floru. Tako sam čekao neko vrijeme i vidim pred klubom kako se šeće Ata, vlasnik Robert Johnsona. Ja ga odmah zaskočim, objasnim mu situaciju i on me proba ufurat u klub. Ali kakve sam sreće bio ni to nije uspjelo, izbacivač je bio i dalje tvrdoglav. Čekao sam još jedno dva sata vani dok mi se nije pojavio frend na balkonu i tako sam konačno predao ključ i otišao doma. Te večeri su u klubu svirali Metro Area. Par godina kasnije Sergej je pozvao Atu za moj 26. rođendan da svira sa mnom u Poratu. Njemu se svidio moj nastup te me pitao za demo. Nekoliko tjedana kasnije poslao sam mu traženi demo, ali mi na to nije odgovorio. Obzirom da je materijal bio super poslao sam ga Iliji Rudmanu koji mi je savjetovao Speak. Njima se isti tren single svidio i odlučili su ga izdati. Nešto nakon toga od Speaka dolazi obavijest da će remiks raditi Darshan Jesrani iz Metro Area. I tako se zatvorio krug. Jedan prijatelj mi je na to rekao da bi vrh bio - da odem sad u Robert Johnson, da Darshan svira moj tjun i da me opet ne puste unutra. (smijeh)

-Dosta se furaš na tu balkansku spiku. Naglašavaš tu ‘Balkanštinu’. Ime jednog projekta u kojem si sudjelovao je ‘Bećari’, a dosta tvojih trackova u svome imenu ‘fura’ tu ‘balkanštinu’ ? Imam osjećaj da se trudiš ostaviti dojam ‘čovjeka iz naroda’, nešto slično kao Bandić ?

Istina je da smo Sergej i ja s Bećarima sebi malo nalijepili taj Balkanski štih. Ali nama nije nikad bilo u interesu isfurati se na to već pokušavamo izvornu glazbu s ovog područja implementirati u Techno. Nekad tu “Balkanštinu” znam naglašavati iz razloga što vjerujem u potencijal Hrvatske, a i regije. Kod nas je na sceni doista vidljiv kompleks prema inozemstvu, osobito zapadu. Hrvati pate za tim. Htjeli bi biti kao Nijemci, Englezi ili Francuzi i često volimo vlastite uspjehe uspoređivati s uspjesima zapadnih naroda. Meni je to posve nejasno i neuvjerljivo. Zašto pokušavati kopirati nekog drugog kad možemo imati nešto svoje, nešto što će biti prepoznatljivo? Osobno mi je puno veći uspjeh kad mi domaći i regionalni DJ-i sviraju stvari nego neke svjetske face. Netko će sad možda pomisliti da imam sličnu retoriku kao Bandić.

-Tvoja tri različita izdanja, a na svakome se ‘nalaze sise’. Izdanje ‘Rokaj Mile’- cover image: sise …..Izdanje ‘Eggs & Beans’- cover image: sise……Izdanje ‘Sunrise remixes’- cover image: sise…..???…. Neki bi mogli reći za cover od ‘Rokaj Mile’ da je to jeftini marketinški pristup ’sex prodaje sve’. Neki bi mogli reći da je to manjak kreativnosti. Netko bi mogao reći da kopiraš video spot ‘Smack my bitch up’ grupe Prodigy. Ili si ti jednostavno ‘porn addict’ ?

http://www.er45.com/ip/pic/11.jpg - pogledajte link kako biste vidjeli Homeboy-evo viđenje vizualne umjetnosti tj. covere za njegova glazbena izdanja

Ništa od svega toga. Istina volim slike golog ženskog tijela, ali to ne znači da sam ovisan o porno filmovima. Cover s “Rokaj Mile” je bivša cura jednog od mojih najboljih prijatelja. Meni je fotka bila toliko dobra da sam ju htio za taj cover i ona mi je dozvolila. Nakon toga sam htio razviti cijelu priču i na svakom slijedećem coveru imati ženko tijelo, ali ilustrirano na malo drugačiji način. Trebalo je biti u skladu s mjuzom a to je i uspjelo. Rokaj Mile je sirov, in the face, Eggs and Beans šareni bučkuriš, a Sunrise pak je mediteranska i sferična. A i taj koncept mi je super kompromis kojeg radim s Home Madeom. Obzirom da Home Made inzistira na fontu, ja inzistiram na sisama i evo svaki put se uspijemo bez problema dogovoriti oko covera (smijeh).

-Živiš sam u Zagrebu koji nije jeftin ( adresu nećemo otkrivati poradi ’stalkera’ ).? Da li se može živjeti samo od glazbe ?

Glazbenicima je u Hrvatskoj jako teško, znam to jer imam dovoljno prilike da se družim s profesionalnim glazbenicima. Može se živjeti od glazbe ukoliko si spreman učiniti raznorazne kompromise. Bendovi, koji recimo sviraju po svadbama, odlično žive od glazbe. Međutim, tko želi živjeti isključivo od alternativne kulture u Hrvatskoj će teško moći financirati osnovnu egzistenciju. To je i u razvijenim zemljama teško, a kamoli kod nas. Ima iznimki koji potvrđuju slučaj, ali je uglavnom ovo stanje koje sam spomenuo. Sjećam se kad sam išao u srednju školu u Šibeniku; u gradu je stalno bilo koncerata, a i partija. Kad sam ‘98. došao prvi put u Zagreb atmosfera je bila nevjerojatna. Bila je hrpa underground bendova koji su stalno išli na turneje po inozemstvu, bilo je jako puno koncerata i cjelokupna vibra me motivirala da se bavim glazbom. Pričao sam prije par dana s jednim profesionalnim bubnjarom koji kaže da je u 90-tima znao od sviranja zaraditi 10.000 kuna mjesečno. Danas mu je to nezamislivo. Nije puno drukčije ni u House / Techno krugovima. Ako se pogleda današnje stanje klubova u Hrvatskoj, nema baš razloga za veselje. Ima puno ljudi koji se bave glazbom i koji su nevjerojatno talentirani, ali mi u Hrvatskoj nemamo gdje svirati. Strana scena nas nije još dovoljno dobro prepoznala da bi dobivali dovoljno gaža u inozemstvu, iako sad bez problema mogu nabrojati par domaćih DJ-a i bendova koji bi vani rasturili. Tako da situacija za glazbenike u Hrvatskoj i nije baš sjajna. Ali to ne znači da treba odustajati, nego imamo jako puno posla kojeg treba napraviti.

-Što misliš o neslozi i nerazumijevanju među djima, promotorima i vlasnicima klubova ? Takva situacija je prisutna već godinama u ovom gradu, bilo da se radi o organizaciji partija, biranju datuma ili slaganju lineupa. Međusobna ogovaranja, ego-tripovi, ne-komunikacija, prevare itd. Tipično za scenu ili…? Navedeno mi se čini, koliko sam upućen, ipak najkarakterističnijim za techno/house scenu ? Slažeš li se s mojim tvrdnjama ili ne ?

Iskreno, o tim stvarima mi je vrlo teško govoriti obzirom da ja nisam ni DJ, ni promotor, ni vlasnik kluba. Osobno se nikad nisam morao sučeljavati s takvim stvarima, baš iz razloga što ne spadam ni u jednu od tih kategorija.
Na kraju dana, najviše obraćam pažnju na nečiji rad i kvalitetu tog rada; o tome i ovisi koliko ću nekom dati podršku i poštovanje. Jedna stvar koju primjećujem je da ljudi ovdje ne žele otići na određeni event jer ga organizira određena osoba. Mene nikad nije zanimalo tko radi koji party, uvijek sam išao tamo gdje mi je dobra glazba i po tom biram party na koji ću otići. Birati parti po kriteriju ‘tko ga organizira’ ne bi prije svega bilo fer prema artistu.

-Prije je bilo više većih masovnih partija. Danas je ’specijalizacija’ clubbinga u procvatu. Ima sve više organizatorskih crew-ova. Projekti specijalizirani za prezentaciju određenog stila/ova unutar elektronske glazbe. Postoji li ponuda za sve ili…? Da li ti fale oni masovni partiji di bi bilo i po par tisuća ljudi ‘koji bi se osjećali kao bogovi’ i koji bi gledali u dje kao u bogove ?

U Zagrebu trenutno postoji solidna ponuda vezana za elektronsku glazbu. Tu je Sirup koji se specijalizirao na 4 to the floor glazbu, tu je Masters u kojem se osim House-a može čuti i Drum & Bass, Jungle i kvalitetan Hip Hop, te Roots Music. U Aquariusu svako malo bude nekakav dobar event poput Kontrapuntka ili Freilaufa, onda svakako Mamatronic koncerti za eksperimentalnu edgy elektroniku, ima i Dubstep evenata, ima svega.
Osobno, nikad nisam volio velike masovne partije, uvijek sam bio fan manjih prostora i manjih evenata. U manjim klubovima se glazba puno bolje približava ljudima.

-Surađivao si s Davor O-om na jednom tracku. Nešto o toj suradnji, imate li neke zajedničke ideje/planove za neki novi track ili projekt ?

Davor i ja smo skupa napravili jednu rekompoziciju mog komada “Yesterday An Organ Saved My Day”, koji je objavljen na mom drugom EP-u “Eggs & Beans”. Od tad na žalost nismo više nikad u kreativnom smislu surađivali, što je meni u jednu ruku žao, jer smatram da Davor zbilja ima nevjerojatan talent za glazbu i bio mi je gušt s njim raditi na toj jednoj stvari. Zasad nemamo planove za ponovnu suradnju, ali takve stvari je meni uvijek draže spontano odlučivati.

-Bećari, Štikla ? Što je to ?

Prvi singl koji smo producirali, a prepoznat je čak I regionalno, tako da smo s njim bili među prvima, ako ne i prvi Hrvatski artisti koji su završili na kompilaciji “Belgrade Cofeeshop Sampler”. Zanimljivo je što je Bećarska Štikla producirana prije Severinine, a još je interesantnije da Severina svoj trenutni stil naziva “Balkanskom Dance Glazbom”. Nadam se da nije to pokupila od nas, jer ako nije onda tu vidim potencijalnog prostora za suradnju (smijeh).

-’Ona tvoja anegdota’ je bilo zanimljiva. Razgovarali smo o tvojim načinima zarade dok si živio u Frankfurtu ? Pozitivni smijeh i rispekt s moje strane, iskreno. Jedan od načina zarade kojeg si spomenuo u razgovoru je… ? Kako je uopće došlo do takove ideje za zaradu ?

Frend i ja smo uvijek znali iskoristiti vlastiti ukus i tehnološke mogućnosti da zaradimo malo novca sa strane. On ima vrlo dobro oko za dizajn, a ja sam u to vrijeme bio dovoljno lud da ih pronađem tamo gdje ih čovjek iz prve ne bi ni očekivao. Tako smo jednom ušli u napušteni željezničku zgradu u kojem smo na stropovima vidjeli stare bauhaus lampe, koje su za dizajnersko oko bile izuzetno stylish. Popeli smo se alatom, odvidali ih, i sljedeći tjedan prodali za 250 Eura po komadu na E-Bayu. To u Hrvatskoj, nažalost nije moguće, pošto se tu preko PayPala može samo kupovati, a ne i prodavati. Hrvati su s druge strane pre zadrti i neukusni da bi za takvu stvar dali bilo kakav novac, tako da bi takav biznis tu bio bezuspješan. Ali da tu imam tehnološke mogućnosti ne bih se s ničim drugim bavio, obzirom da je Zagreb zlatni rudnik za takve stvari.

-Da li je na tvoj producentski stil utjecalo to što si živio u Njemačkoj ? Ako da, objasni ?

Sigurno da je. Ono što sam u Njemačkoj vidio je da House ne mora biti onaj klasičan američki House kojeg sam poznavao s partija u Hrvatskoj. U to vrijeme je u Njemačkoj bilo vrlo popularno biti što avangardniji i otkačeniji u House glazbi. To je pristup kakvog ja do tad nisam poznavao i glazbenici poput Isolee, Losoul, Akufen, Rework ili Mathew Herberta su mi potpuno otvorili nove vidike. House je za mene postao više od hedonizma, odjednom je dobio i na umjetničkoj vrijednosti. To mi je jako odgovaralo, jer sam u to vrijeme slušao pomalo “arty” glazbu. Danas se u mojoj glazbi više ne osjeti toliko utjecaj njemačkog House-a s početka ovog destljeća, ali je definitivno ostao kao utjecaj, jer me naučio da je nekad dobro prijeći granice klasičnoga.

-’Craziest clubaddict DJ Sergej’. Negdje si to izjavio za Sergeja. Zašto ? Tvoja suradnja sa Sergejem u zadnjih par godina ?

Svatko tko zna Sergeja, jasno mu je zašto! U zadnjih par godina smo Sergej i ja skupa surađivali na zajedničkom projektu ‘Bećari’. U to vrijeme smo producirali dva singla s kojima smo ljudima pokušali dati definiciju nečeg što bi se moglo nazvati domaćom House i Techno glazbom. Nažalost, za sad nismo uspjeli izazvati željenu reakciju kod domaće publike, ali to je uvijek teško kad pokušavaš napraviti nešto svoje i kada ne kopiraš nekog drugog.

-Dugo si živio u Njemačkoj. Hrvati u odnosu na Nijemce ? Partijaneri, clubberi, ljudi iz glazbene sfere. Koji su ti ‘draži’, Hrvati ili Nijemci ? U par crta općenita razlika između jednog Hrvata i Nijemca ? U klubu, na partiju - tko je uštogljeniji, rezerviraniji ? Naravno, ako uopće tako općenito i generalizirano možeš pričati o razlikama između dva spomenuta naroda.

Teško mi je reći tko je uštogljeniji ili rezerviraniji. Nijemci znaju biti strašno uštogljeni, ali imam osjećaj da će nekoj glazbi koju ne poznaju dati šansu i da će ju poslušati. Neće se odmah rasplesati ali će svakako poslušati. Tu su Hrvati već malo drugačiji. U Zagrebu publika dolazi samo na “provjerene” stvari. Doći će samo ako su od nekog čuli da je nešto dobro, ali neće otići i poslušati nekog za koga nisu nikad čuli. Tako da se da zaključiti da su Nijemci više zainteresirani ali i tolerantniji. Kad sam recimo prije par godina svirao na jednom festivalu na Korčuli, to sam i doživio. Publika je bila uglavnom njemačka. Dok je trajala svirka nisam imao osjećaj da se ljudima pretjerano sviđa, dok mi kasnije nisu osobno dolazili da bi mi rekli da im je bilo super i da takvo nešto nikad nisu čuli. Nakon toga sam zaključio da su ljudi zapravo pažljivo slušali glazbu. Takvo nešto nisam nikad doživio od hrvatske publike.

-Tvoja suradnja s bendom ‘Detour’ koji je već poznat široj javnosti ?

U proljeće prošle godine sam snimao u FunHouse Studiju braće Muratović Detourov drugi studijski album, kojeg sam u suradnji s Nenadom Borgudanom i producirao. Album je izašao na jesen i bio je pun pogodak. Bili smo dva tjedna najprodavaniji u Hrvatskoj i singl je bio tjednima na prvom mjestu.

-Imaš veze i s ‘cro tv serijama’ ?

Jedan dio mog posla je snimanje sadržaja za hrvatski televizijski eter, a u to spadaju i različite serije koje sam dosad snimio. U zadnjem takvom projektu na kojem sam sudjelovao će se čak pojaviti nešto moje glazbe. Radi se o kriminalističkoj seriji Mamutica.

-Da li je klub ‘Sirup’ popunio rupu na zagrebačkoj clubbing mapi, kada su u pitanju manji klubovi s kvalitetnijim programom ?

Sirup nije popunio samo rupu na zagrebačkoj clubbing mapi, nego je popunio rupu na clubbing mapi cjelokupne regije. Svatko tko misli drugačije se jako vara. Ni u Beogradu, ni u Ljubljani, ni u Sarajevu, niti u Pragu ne postoji ni jedan klub čiji je program formiran isključivo recentnom elektronskom plesnom glazbom te koji svaki vikend ima svježa gostovanja, a da se financira iz vlastitog džepa. Sirup je zato za Zagreb velika stvar.

-Da li je uspješan dj/producent onaj koji djira/producira glazbu samo ‘za sebe’ ili je uspješan onaj dj/producent koji kalkulira s trendovima, vodi računa o tome što će se ljudima sviđati tj. aspekt komercijalnog uspjeha mu je vrlo bitan, ako ne i najbitniji ?

Uspjeh je kada slušatelj osjeti ono nešto što si sam osjetio dok si stvarao određeni komad glazbe, barem za mene. A komercijalni uspjeh onda dođe s vremenom. To je putanja kojom su išli moji najdraži glazbenici i producenti. Producenti kojima je u glavi samo novac su mi oduvijek bili dosadni i jeftini. Ali to je i logika tržišta. Jeftin produkt ćeš prije u velikim količinama prodati, iz čistog razloga što je jeftin. Meni je naravno najinteresantnije kada netko napravi kvalitetan proizvod koji postigne komercijalan uspjeh.

-Trenutačna ponuda na ‘meniju’ zagrebačkog clubbinga ? Zadovoljan ili ne ? Što imamo, što nemamo ?

Imamo sve što nam treba da stvorimo jednu zdravu i kvalitetnu scenu. U međuvremenu imamo fantastična mjesta za izlazak, par izvrsnih DJ-a, dobru šaku talentiranih producenata, a i promotorskih brendova. Kad se sve to zbroji moglo bi se reći da nam ne fali ništa.

-U kojem smjeru bi se trebao dalje razvijati zg clubbing ?

Nadam se da će se u bližoj budućnosti razviti publika koja čini scenu. Artista ima domaćih i stranih, nedostaju ljudi koji su voljni čekati u redu ispred kluba kako bi ih čuli.

-Vječna dvojba - Vinil ili mp3 ? Zašto, bla bla….?

Mislim da tu nema dvojbe, nego je to čisto pitanje - tko što preferira, kao slušatelj, ali kao i DJ. Meni je osobno drag i jedan i drugi medij. Jučer sam si recimo kupio nove glazbe. Od toga su dva albuma na ploči, dva na CD-u te par pojedinačnih stvari u mp3 formatu. Tako da se koristim svim medijima koji mi stoje na raspolaganju i svaki od njih ima svoje prednosti i svoje zamjerke. Što mi je kod mp3-ca super ? To da s njima mogu što hoću. Mogu mi svirati s kompa dok surfam, mogu ih spržiti za auto ili za kazić u kuhinji, mogu glazbu ponijeti na bilo koje mjesto koje zamislim. To je s vinilima malo teško, a cd-a mi je uvijek malo žao, jer se kod takvih transporta uvijek oštete. Prednost vinila je definitivno zvuk. Pogotovo ako se radi o glazbi koja je kompletno analogno producirana. Meni recimo digitalno producirana glazba ne zvuči tako dobro na vinilu. Posve digitalno izrađena glazba mi uvijek zvuči bolje na cd-u, isto tako kao i klasična glazba. Neki stari soul, jazz ili analogno producirana elektronika po meni najbolje zvuči na ploči.

-Homeboy u klubovima dolazi u live verziji. Nešto o tvom live-actu ? Postoji li neki komad hardware-a kojeg bi poželio više od ’suhog zlata’ ?

Svoje setove uvijek pokušavam formirati kao jedno kratko putovanje. Nešto kao jednu malu House simfoniju. Ne volim kad live actovi na partiju odsviraju stvar po stvar, to mi nekako ne ide uz atmosferu koja vlada u klubu. Zvuk je isto vrlo bitna stvar. Obzirom da su DJ-i u prednosti da uvijek sviraju producirani materijal, ponekad je teško po kvaliteti zvuka biti na istoj razini. Zato sam ja počeo koristiti hardware u svojim live-ovima, s tim uvijek postignem dobar zvuk, bez da moram biti jako glasan. Isto tako je uvijek dobro imati kontrolu nad svim instrumentima, što ostavlja mjesta za improvizaciju. Ima puno live actova koji dolaze s već aranžiranim materijalom i onda samo vrte po nekakvom filteru ili efektu. Ja volim kad je kontrola nad svim aranžmanima kod mene, pa sam sposoban i varirati uživo tok stvari i ravno utjecati na publiku. Slično je kao kad band svira uživo, samo što ja imam kontrolu nad svim instrumentima i kompletna energija prolazi kroz mene. Meni je to osjećaj koji negdje između dirigenta, glazbenika i DJ-a. Volio bih imati Moog Voyagera. Ali si ga trenutno ne mogu priuštiti.

-Dalmatinac si, živio si dugo u Njemačkoj, a sad si se skrasio u Zagrebu. Koje su pozitivne, a koje negativne strane života u Zagrebu ?

Prije svega, samo sam jednom polovicom Dalmatinac. Majka mi je rođena u autonomnoj Vojvodini, a odrasla je u Slavoniji. Što se tiče života u Zagrebu; najpozitivnija stvar je što imam osjećaj da živim u gradu, no svejedno nije toliko velik da gubim pregled. Kad u Zagrebu jednom upoznaš sve ljude - kao da si na selu; svatko svakog zna. Meni je to pozitivna stvar, jer je na taj način vrlo jednostavno izgraditi društvenu mrežu. Ako se zaželim nekog većeg grada mogu zahvaljujući jeftinim letovima otići bilo gdje. Jedna od negativnih stvari u Zagrebu su definitivno cijene. Zagreb nije jeftin grad. U odnosu na plaće imam osjećaj da je jedan od skupljih u Europi.

-’School for audioengineering’. Zašto ? Sretan obrazovanjem u spomenutoj školi ?

Kad sam završio srednju školu nisam naprosto znao što bih studirao. U Hrvatskoj nije bilo ni jednog smjera koji me tad zanimao i u principu sam se prvih godinu dana bavio samo glazbom i bendom u kojem sam svirao. Planirali smo ići u Zagreb u Kozmo Studio snimiti naš drugi demo i ja sam, da bi skupio novac za to, išao raditi kod tetke u Njemačku. Tamo sam saznao za SAE i činilo mi se kao škola koja bi mene konačno mogla interesirati, a obzirom da sam tad stjecao svoja prva studijska iskustva, vrlo me interesiralo. Nakon što smo snimili taj materijal u Zagrebu, koji na žalost nikad nije bio izdan, preselio sam se u Frankfurt i upisao SAE. Osobno sam zadovoljan s obrazovanjem kojeg sam tamo stekao: uvjeti su bili fantastični. Imali smo priliku raditi na Neve VR mikseti; ogromnoj analognoj zvijeri koja sama mjesečno troši oko 700 Eura struje; na raspolaganju nam je bio genijalan prostor za snimanje, super mikrofoni, sintisajzeri i predavali su nam odlični docenti, tipa producent H-Blocksa, Pat Methenija itd. Tako da je meni to stvarno bilo vrijedno iskustvo i u kratkom vremenu sam naučio sve osnove audio svijeta koje mi danas u profesionalnom životu jako pomažu. Ne znam kako je u Ljubljani, ali obzirom da moj prijatelj Gregor Zemljić tamo predaje ne bi smjelo biti loše. Nitko tko upisuje tu školu ne smije očekivati da će nakon toga biti ispečeni tonac. Tek sad nakon 6 godina radnog iskustva mogu reći da sam postao profesionalac i još uvijek ima stvari koje moram naučiti.

-Neki hrvatski producenti/dji elektronske glazbe koje bi izdvojio. Možeš obrazložiti svoj izbor nekog spomenutog imena, a možeš ih samo i nabrojati ?

Drago mi je da danas možemo reći da imamo mnoštvo kvalitetnih i sposobnih producenata na hrvatskoj elektronskoj sceni koji su uspjehom, makar on bio mali to i dokazali. Veseli me da iz svakog smjera mogu i nabrojati barem jednog artista kojeg smatram kvalitetnim. Imamo izvrsne Techno artiste poput Petra Dundova, Davor O, Zero, Jolka, Examine, sjajnog Electra kao što su Florence Foster Fan Club, N-Ter, Symbol One, Zarkoff. Ilija Rudman koji se na svjetskoj razini etablirao u disku, Eddy i Yannah u Nu-Jazzu, a i u House glazbi imamo Zvuk Broda itd. itd. A o DJ-ima ne treba ni pričati. Svi su već dovoljno uživali u setovima Pytzeka, Sergeja, Jogarda, Amora…

-Bilk je…?

Cool bend iz Zagreba kojem sam snimio prvi album.

-Planovi za budućnost- glazbeni, životni ? Postoje li neke vizure ili je to kod tebe onako - ‘kako donese slijedeći dan tako će i biti’ ?

Slijedeći plan mi je definitivno producirati novi materijal kojeg planiram slati po cijelom svijetu i vidjeti što će desiti. Ovu jesen sam uspio napisati materijal koji je količinski dovoljan za cijeli album. Ali mi je prvobitan plan napraviti seriju daljnjih izdanja na raznim etiketama i nadam se da će mi glazba ovaj put konačno biti ovjekovječena na komadu vinila. To mi je i dalje veliki san i nadam se da ću ga u ovoj godini i ostvariti. Poslovno se mislim dalje razvijati i otvoriti obrt. No to ovisi o situaciji na tržištu koja trenutno nije sjajna.

-3 strana live acta/ dja. Što bi htio vidjeti u Zagrebu ?

Od DJ-a: DJ Harvey, Ata i Kenny Dope Gonzales. Od live-ova i bendova: Radiohead, Sade i Metro Area. Ali ima ih još puno više.

-5 riječi koje bi opisivale ‘Homeboy’ zvuk ?

House music is a feeling.

————————————————————

Službeni bio i puno audio materijala vezanih za Marka Pelaića aka HOMEBOY-a potražite na njegovoj fejs/ majspejs /soundklaud stranici =>

http://fairtilizer.com/users/homemadeelectronica
http://www.facebook.com/profile.php?id=1176087283
http://www.myspace.com/imhomeboy

————————————————————

* ako želite objaviti ovaj intervju na nekom drugom mediju: slobodno , ali navedite: 1. s kojeg je site-a i 2. autora….

 

Povezani članci:

1. Petar Dundov interview by Igor Petrović
   Petar Dundov odgovara na Petrovićeva pomno odabrana pitanja o novom albumu, životu, glazbi......
   
   
2. Interview - Asad Rizvi by Igor Petrović
   kratki 'Q&A'...
   
   
3. Marko Nastić interview
   Marko Nastić - intervju s najšvalerskijim brčićima balkana......
   
   
4. Akiko Kiyama - interview
   Simpatična japanka po prvi puta dolazi u Hrvatsku, a ovo je kratak (sladak) intervju s njom......
   
   
5. 25.02.11. Petar Dundov, Homeboy, Novell @ Sirup
   Homeboy live u Sirupu... ne propustiti......