Produkcije za njegovu vlastitu etiketu Instruments Of Rapture, Five20East te njegovi editi za L.E.S.S. dobili su podršku od pripadnika “teške kategorije” kao što su Danny Krivit, Jimpster, Radio Slave, Prins Thomas, Fabrice Lig, Todd Terje, The Unabombers, Karizma, SWAG, Dan Ghenacia, Gilles Peterson, Ashley Beedle, Domu, Kissy Sellout, Mark E, Joe Claussell, Stuart Patterson, Jazzy Jeff, MAW, Sinden, James Lavelle, Atjazz, Bill Brewster, Phil Asher, Tim Sweeney i sličnih…

The Revenge - Night Flight
(original track by Stevie Wonder - Love Light in Flight)

Također, radi engineering i mastering za nekolicinu projekata kao što su “Harri & Domenic’s 20 Years Underground/Sub Club mix” za label Soma te nove materijale za Mark E, Jisco i Fine Art Recordings. Njegove kolaboracije obuhvaćaju Deportivo Street Team, OOFT!, Cronk Family Enterprises, 6th Borough Project i The Hong Kong Micros.

Graeme je, prije nego što se proslavio kao producent, radio kao lightman u jednom o najboljih klubova na svijetu, u “Sub Club-u” u Glasgowu gdje se itekako naslušao kvalitetne glazbe i naučio odvajati “dobro” od “lošega”. Njegova izdanja se vrte na sve strane, a kao DJ također impresivno funkcionira u velikim kao i malim klubovima.

Njegova svježa izdanja i mikseve čekirajte ovdje!

The Revenge u Zagrebu
U režiji Freilaufa te domaćina Jogardea, poslušajte The Revenge uživo u petak, 12.03.2010. u zagrebačkom klubu Aquarius (A1), a cijelu najavu pročitajte na er45 forumu ovdje…

Related posts:

1. Darshan Jesrani (Metro Area)
2. Âme (Kristian Beyer & Frank Wiedemann)
3. Dixon

ma sasvim dovoljno razloga za ovaj velikiiii intervju.

…………………………………………………………………………………………………………………………………

-17.12.2009., ti, ‘Metro Area’, što se desilo ?

Tog datuma je izašao moj aktualni singl za američki label Speak Recordings. Na njemu se nalazi remiks od Darshana Jesranija, jedne polovine od Metro Area. Ali oko toga ima jedna lijepa mala anegdota. Prije par godina sam išao na Groove Party u Robert Johnson u Offenbachu. To je dosta veliki party na kojem se spoje tri kluba u jedan, bude milijarda ljudi, a time i pojačano osiguranje na vratima tih klubova. Ja sam već malo pripit došao na vrata Robert Johnsona gdje su stajala dva izbacivača koja inače tamo ne stoje. Htjeli su me pretresti i ja sam onako veselo digao ruke i rekao liku “Evo ga! Traži!”. Njemu se to nije svidjelo i odlučio je da će party proći tu večer bez mene. Ja se, lukavac, nisam dao i uspio sam ući kroz druga vrata, no okolnosti su me dovele do toga da sam opet morao izaći s partija, a moj me izbacivač, pri izlasku vidio. On je javio svojim kolegama na drugim vratima i ja više nisam uspio ući u klub. To sad i ne bi bila tolika tragedija da kod mene nije bio frendov ključ od auta. Frend je naravno bio unutra na floru. Tako sam čekao neko vrijeme i vidim pred klubom kako se šeće Ata, vlasnik Robert Johnsona. Ja ga odmah zaskočim, objasnim mu situaciju i on me proba ufurat u klub. Ali kakve sam sreće bio ni to nije uspjelo, izbacivač je bio i dalje tvrdoglav. Čekao sam još jedno dva sata vani dok mi se nije pojavio frend na balkonu i tako sam konačno predao ključ i otišao doma. Te večeri su u klubu svirali Metro Area. Par godina kasnije Sergej je pozvao Atu za moj 26. rođendan da svira sa mnom u Poratu. Njemu se svidio moj nastup te me pitao za demo. Nekoliko tjedana kasnije poslao sam mu traženi demo, ali mi na to nije odgovorio. Obzirom da je materijal bio super poslao sam ga Iliji Rudmanu koji mi je savjetovao Speak. Njima se isti tren single svidio i odlučili su ga izdati. Nešto nakon toga od Speaka dolazi obavijest da će remiks raditi Darshan Jesrani iz Metro Area. I tako se zatvorio krug. Jedan prijatelj mi je na to rekao da bi vrh bio - da odem sad u Robert Johnson, da Darshan svira moj tjun i da me opet ne puste unutra. (smijeh)

-Dosta se furaš na tu balkansku spiku. Naglašavaš tu ‘Balkanštinu’. Ime jednog projekta u kojem si sudjelovao je ‘Bećari’, a dosta tvojih trackova u svome imenu ‘fura’ tu ‘balkanštinu’ ? Imam osjećaj da se trudiš ostaviti dojam ‘čovjeka iz naroda’, nešto slično kao Bandić ?

Istina je da smo Sergej i ja s Bećarima sebi malo nalijepili taj Balkanski štih. Ali nama nije nikad bilo u interesu isfurati se na to već pokušavamo izvornu glazbu s ovog područja implementirati u Techno. Nekad tu “Balkanštinu” znam naglašavati iz razloga što vjerujem u potencijal Hrvatske, a i regije. Kod nas je na sceni doista vidljiv kompleks prema inozemstvu, osobito zapadu. Hrvati pate za tim. Htjeli bi biti kao Nijemci, Englezi ili Francuzi i često volimo vlastite uspjehe uspoređivati s uspjesima zapadnih naroda. Meni je to posve nejasno i neuvjerljivo. Zašto pokušavati kopirati nekog drugog kad možemo imati nešto svoje, nešto što će biti prepoznatljivo? Osobno mi je puno veći uspjeh kad mi domaći i regionalni DJ-i sviraju stvari nego neke svjetske face. Netko će sad možda pomisliti da imam sličnu retoriku kao Bandić.

-Tvoja tri različita izdanja, a na svakome se ‘nalaze sise’. Izdanje ‘Rokaj Mile’- cover image: sise …..Izdanje ‘Eggs & Beans’- cover image: sise……Izdanje ‘Sunrise remixes’- cover image: sise…..???…. Neki bi mogli reći za cover od ‘Rokaj Mile’ da je to jeftini marketinški pristup ’sex prodaje sve’. Neki bi mogli reći da je to manjak kreativnosti. Netko bi mogao reći da kopiraš video spot ‘Smack my bitch up’ grupe Prodigy. Ili si ti jednostavno ‘porn addict’ ?

http://www.er45.com/ip/pic/11.jpg - pogledajte link kako biste vidjeli Homeboy-evo viđenje vizualne umjetnosti tj. covere za njegova glazbena izdanja

Ništa od svega toga. Istina volim slike golog ženskog tijela, ali to ne znači da sam ovisan o porno filmovima. Cover s “Rokaj Mile” je bivša cura jednog od mojih najboljih prijatelja. Meni je fotka bila toliko dobra da sam ju htio za taj cover i ona mi je dozvolila. Nakon toga sam htio razviti cijelu priču i na svakom slijedećem coveru imati ženko tijelo, ali ilustrirano na malo drugačiji način. Trebalo je biti u skladu s mjuzom a to je i uspjelo. Rokaj Mile je sirov, in the face, Eggs and Beans šareni bučkuriš, a Sunrise pak je mediteranska i sferična. A i taj koncept mi je super kompromis kojeg radim s Home Madeom. Obzirom da Home Made inzistira na fontu, ja inzistiram na sisama i evo svaki put se uspijemo bez problema dogovoriti oko covera (smijeh).

-Živiš sam u Zagrebu koji nije jeftin ( adresu nećemo otkrivati poradi ’stalkera’ ).? Da li se može živjeti samo od glazbe ?

Glazbenicima je u Hrvatskoj jako teško, znam to jer imam dovoljno prilike da se družim s profesionalnim glazbenicima. Može se živjeti od glazbe ukoliko si spreman učiniti raznorazne kompromise. Bendovi, koji recimo sviraju po svadbama, odlično žive od glazbe. Međutim, tko želi živjeti isključivo od alternativne kulture u Hrvatskoj će teško moći financirati osnovnu egzistenciju. To je i u razvijenim zemljama teško, a kamoli kod nas. Ima iznimki koji potvrđuju slučaj, ali je uglavnom ovo stanje koje sam spomenuo. Sjećam se kad sam išao u srednju školu u Šibeniku; u gradu je stalno bilo koncerata, a i partija. Kad sam ‘98. došao prvi put u Zagreb atmosfera je bila nevjerojatna. Bila je hrpa underground bendova koji su stalno išli na turneje po inozemstvu, bilo je jako puno koncerata i cjelokupna vibra me motivirala da se bavim glazbom. Pričao sam prije par dana s jednim profesionalnim bubnjarom koji kaže da je u 90-tima znao od sviranja zaraditi 10.000 kuna mjesečno. Danas mu je to nezamislivo. Nije puno drukčije ni u House / Techno krugovima. Ako se pogleda današnje stanje klubova u Hrvatskoj, nema baš razloga za veselje. Ima puno ljudi koji se bave glazbom i koji su nevjerojatno talentirani, ali mi u Hrvatskoj nemamo gdje svirati. Strana scena nas nije još dovoljno dobro prepoznala da bi dobivali dovoljno gaža u inozemstvu, iako sad bez problema mogu nabrojati par domaćih DJ-a i bendova koji bi vani rasturili. Tako da situacija za glazbenike u Hrvatskoj i nije baš sjajna. Ali to ne znači da treba odustajati, nego imamo jako puno posla kojeg treba napraviti.

-Što misliš o neslozi i nerazumijevanju među djima, promotorima i vlasnicima klubova ? Takva situacija je prisutna već godinama u ovom gradu, bilo da se radi o organizaciji partija, biranju datuma ili slaganju lineupa. Međusobna ogovaranja, ego-tripovi, ne-komunikacija, prevare itd. Tipično za scenu ili…? Navedeno mi se čini, koliko sam upućen, ipak najkarakterističnijim za techno/house scenu ? Slažeš li se s mojim tvrdnjama ili ne ?

Iskreno, o tim stvarima mi je vrlo teško govoriti obzirom da ja nisam ni DJ, ni promotor, ni vlasnik kluba. Osobno se nikad nisam morao sučeljavati s takvim stvarima, baš iz razloga što ne spadam ni u jednu od tih kategorija.
Na kraju dana, najviše obraćam pažnju na nečiji rad i kvalitetu tog rada; o tome i ovisi koliko ću nekom dati podršku i poštovanje. Jedna stvar koju primjećujem je da ljudi ovdje ne žele otići na određeni event jer ga organizira određena osoba. Mene nikad nije zanimalo tko radi koji party, uvijek sam išao tamo gdje mi je dobra glazba i po tom biram party na koji ću otići. Birati parti po kriteriju ‘tko ga organizira’ ne bi prije svega bilo fer prema artistu.

-Prije je bilo više većih masovnih partija. Danas je ’specijalizacija’ clubbinga u procvatu. Ima sve više organizatorskih crew-ova. Projekti specijalizirani za prezentaciju određenog stila/ova unutar elektronske glazbe. Postoji li ponuda za sve ili…? Da li ti fale oni masovni partiji di bi bilo i po par tisuća ljudi ‘koji bi se osjećali kao bogovi’ i koji bi gledali u dje kao u bogove ?

U Zagrebu trenutno postoji solidna ponuda vezana za elektronsku glazbu. Tu je Sirup koji se specijalizirao na 4 to the floor glazbu, tu je Masters u kojem se osim House-a može čuti i Drum & Bass, Jungle i kvalitetan Hip Hop, te Roots Music. U Aquariusu svako malo bude nekakav dobar event poput Kontrapuntka ili Freilaufa, onda svakako Mamatronic koncerti za eksperimentalnu edgy elektroniku, ima i Dubstep evenata, ima svega.
Osobno, nikad nisam volio velike masovne partije, uvijek sam bio fan manjih prostora i manjih evenata. U manjim klubovima se glazba puno bolje približava ljudima.

-Surađivao si s Davor O-om na jednom tracku. Nešto o toj suradnji, imate li neke zajedničke ideje/planove za neki novi track ili projekt ?

Davor i ja smo skupa napravili jednu rekompoziciju mog komada “Yesterday An Organ Saved My Day”, koji je objavljen na mom drugom EP-u “Eggs & Beans”. Od tad na žalost nismo više nikad u kreativnom smislu surađivali, što je meni u jednu ruku žao, jer smatram da Davor zbilja ima nevjerojatan talent za glazbu i bio mi je gušt s njim raditi na toj jednoj stvari. Zasad nemamo planove za ponovnu suradnju, ali takve stvari je meni uvijek draže spontano odlučivati.

-Bećari, Štikla ? Što je to ?

Prvi singl koji smo producirali, a prepoznat je čak I regionalno, tako da smo s njim bili među prvima, ako ne i prvi Hrvatski artisti koji su završili na kompilaciji “Belgrade Cofeeshop Sampler”. Zanimljivo je što je Bećarska Štikla producirana prije Severinine, a još je interesantnije da Severina svoj trenutni stil naziva “Balkanskom Dance Glazbom”. Nadam se da nije to pokupila od nas, jer ako nije onda tu vidim potencijalnog prostora za suradnju (smijeh).

-’Ona tvoja anegdota’ je bilo zanimljiva. Razgovarali smo o tvojim načinima zarade dok si živio u Frankfurtu ? Pozitivni smijeh i rispekt s moje strane, iskreno. Jedan od načina zarade kojeg si spomenuo u razgovoru je… ? Kako je uopće došlo do takove ideje za zaradu ?

Frend i ja smo uvijek znali iskoristiti vlastiti ukus i tehnološke mogućnosti da zaradimo malo novca sa strane. On ima vrlo dobro oko za dizajn, a ja sam u to vrijeme bio dovoljno lud da ih pronađem tamo gdje ih čovjek iz prve ne bi ni očekivao. Tako smo jednom ušli u napušteni željezničku zgradu u kojem smo na stropovima vidjeli stare bauhaus lampe, koje su za dizajnersko oko bile izuzetno stylish. Popeli smo se alatom, odvidali ih, i sljedeći tjedan prodali za 250 Eura po komadu na E-Bayu. To u Hrvatskoj, nažalost nije moguće, pošto se tu preko PayPala može samo kupovati, a ne i prodavati. Hrvati su s druge strane pre zadrti i neukusni da bi za takvu stvar dali bilo kakav novac, tako da bi takav biznis tu bio bezuspješan. Ali da tu imam tehnološke mogućnosti ne bih se s ničim drugim bavio, obzirom da je Zagreb zlatni rudnik za takve stvari.

-Da li je na tvoj producentski stil utjecalo to što si živio u Njemačkoj ? Ako da, objasni ?

Sigurno da je. Ono što sam u Njemačkoj vidio je da House ne mora biti onaj klasičan američki House kojeg sam poznavao s partija u Hrvatskoj. U to vrijeme je u Njemačkoj bilo vrlo popularno biti što avangardniji i otkačeniji u House glazbi. To je pristup kakvog ja do tad nisam poznavao i glazbenici poput Isolee, Losoul, Akufen, Rework ili Mathew Herberta su mi potpuno otvorili nove vidike. House je za mene postao više od hedonizma, odjednom je dobio i na umjetničkoj vrijednosti. To mi je jako odgovaralo, jer sam u to vrijeme slušao pomalo “arty” glazbu. Danas se u mojoj glazbi više ne osjeti toliko utjecaj njemačkog House-a s početka ovog destljeća, ali je definitivno ostao kao utjecaj, jer me naučio da je nekad dobro prijeći granice klasičnoga.

-’Craziest clubaddict DJ Sergej’. Negdje si to izjavio za Sergeja. Zašto ? Tvoja suradnja sa Sergejem u zadnjih par godina ?

Svatko tko zna Sergeja, jasno mu je zašto! U zadnjih par godina smo Sergej i ja skupa surađivali na zajedničkom projektu ‘Bećari’. U to vrijeme smo producirali dva singla s kojima smo ljudima pokušali dati definiciju nečeg što bi se moglo nazvati domaćom House i Techno glazbom. Nažalost, za sad nismo uspjeli izazvati željenu reakciju kod domaće publike, ali to je uvijek teško kad pokušavaš napraviti nešto svoje i kada ne kopiraš nekog drugog.

-Dugo si živio u Njemačkoj. Hrvati u odnosu na Nijemce ? Partijaneri, clubberi, ljudi iz glazbene sfere. Koji su ti ‘draži’, Hrvati ili Nijemci ? U par crta općenita razlika između jednog Hrvata i Nijemca ? U klubu, na partiju - tko je uštogljeniji, rezerviraniji ? Naravno, ako uopće tako općenito i generalizirano možeš pričati o razlikama između dva spomenuta naroda.

Teško mi je reći tko je uštogljeniji ili rezerviraniji. Nijemci znaju biti strašno uštogljeni, ali imam osjećaj da će nekoj glazbi koju ne poznaju dati šansu i da će ju poslušati. Neće se odmah rasplesati ali će svakako poslušati. Tu su Hrvati već malo drugačiji. U Zagrebu publika dolazi samo na “provjerene” stvari. Doći će samo ako su od nekog čuli da je nešto dobro, ali neće otići i poslušati nekog za koga nisu nikad čuli. Tako da se da zaključiti da su Nijemci više zainteresirani ali i tolerantniji. Kad sam recimo prije par godina svirao na jednom festivalu na Korčuli, to sam i doživio. Publika je bila uglavnom njemačka. Dok je trajala svirka nisam imao osjećaj da se ljudima pretjerano sviđa, dok mi kasnije nisu osobno dolazili da bi mi rekli da im je bilo super i da takvo nešto nikad nisu čuli. Nakon toga sam zaključio da su ljudi zapravo pažljivo slušali glazbu. Takvo nešto nisam nikad doživio od hrvatske publike.

-Tvoja suradnja s bendom ‘Detour’ koji je već poznat široj javnosti ?

U proljeće prošle godine sam snimao u FunHouse Studiju braće Muratović Detourov drugi studijski album, kojeg sam u suradnji s Nenadom Borgudanom i producirao. Album je izašao na jesen i bio je pun pogodak. Bili smo dva tjedna najprodavaniji u Hrvatskoj i singl je bio tjednima na prvom mjestu.

-Imaš veze i s ‘cro tv serijama’ ?

Jedan dio mog posla je snimanje sadržaja za hrvatski televizijski eter, a u to spadaju i različite serije koje sam dosad snimio. U zadnjem takvom projektu na kojem sam sudjelovao će se čak pojaviti nešto moje glazbe. Radi se o kriminalističkoj seriji Mamutica.

-Da li je klub ‘Sirup’ popunio rupu na zagrebačkoj clubbing mapi, kada su u pitanju manji klubovi s kvalitetnijim programom ?

Sirup nije popunio samo rupu na zagrebačkoj clubbing mapi, nego je popunio rupu na clubbing mapi cjelokupne regije. Svatko tko misli drugačije se jako vara. Ni u Beogradu, ni u Ljubljani, ni u Sarajevu, niti u Pragu ne postoji ni jedan klub čiji je program formiran isključivo recentnom elektronskom plesnom glazbom te koji svaki vikend ima svježa gostovanja, a da se financira iz vlastitog džepa. Sirup je zato za Zagreb velika stvar.

-Da li je uspješan dj/producent onaj koji djira/producira glazbu samo ‘za sebe’ ili je uspješan onaj dj/producent koji kalkulira s trendovima, vodi računa o tome što će se ljudima sviđati tj. aspekt komercijalnog uspjeha mu je vrlo bitan, ako ne i najbitniji ?

Uspjeh je kada slušatelj osjeti ono nešto što si sam osjetio dok si stvarao određeni komad glazbe, barem za mene. A komercijalni uspjeh onda dođe s vremenom. To je putanja kojom su išli moji najdraži glazbenici i producenti. Producenti kojima je u glavi samo novac su mi oduvijek bili dosadni i jeftini. Ali to je i logika tržišta. Jeftin produkt ćeš prije u velikim količinama prodati, iz čistog razloga što je jeftin. Meni je naravno najinteresantnije kada netko napravi kvalitetan proizvod koji postigne komercijalan uspjeh.

-Trenutačna ponuda na ‘meniju’ zagrebačkog clubbinga ? Zadovoljan ili ne ? Što imamo, što nemamo ?

Imamo sve što nam treba da stvorimo jednu zdravu i kvalitetnu scenu. U međuvremenu imamo fantastična mjesta za izlazak, par izvrsnih DJ-a, dobru šaku talentiranih producenata, a i promotorskih brendova. Kad se sve to zbroji moglo bi se reći da nam ne fali ništa.

-U kojem smjeru bi se trebao dalje razvijati zg clubbing ?

Nadam se da će se u bližoj budućnosti razviti publika koja čini scenu. Artista ima domaćih i stranih, nedostaju ljudi koji su voljni čekati u redu ispred kluba kako bi ih čuli.

-Vječna dvojba - Vinil ili mp3 ? Zašto, bla bla….?

Mislim da tu nema dvojbe, nego je to čisto pitanje - tko što preferira, kao slušatelj, ali kao i DJ. Meni je osobno drag i jedan i drugi medij. Jučer sam si recimo kupio nove glazbe. Od toga su dva albuma na ploči, dva na CD-u te par pojedinačnih stvari u mp3 formatu. Tako da se koristim svim medijima koji mi stoje na raspolaganju i svaki od njih ima svoje prednosti i svoje zamjerke. Što mi je kod mp3-ca super ? To da s njima mogu što hoću. Mogu mi svirati s kompa dok surfam, mogu ih spržiti za auto ili za kazić u kuhinji, mogu glazbu ponijeti na bilo koje mjesto koje zamislim. To je s vinilima malo teško, a cd-a mi je uvijek malo žao, jer se kod takvih transporta uvijek oštete. Prednost vinila je definitivno zvuk. Pogotovo ako se radi o glazbi koja je kompletno analogno producirana. Meni recimo digitalno producirana glazba ne zvuči tako dobro na vinilu. Posve digitalno izrađena glazba mi uvijek zvuči bolje na cd-u, isto tako kao i klasična glazba. Neki stari soul, jazz ili analogno producirana elektronika po meni najbolje zvuči na ploči.

-Homeboy u klubovima dolazi u live verziji. Nešto o tvom live-actu ? Postoji li neki komad hardware-a kojeg bi poželio više od ’suhog zlata’ ?

Svoje setove uvijek pokušavam formirati kao jedno kratko putovanje. Nešto kao jednu malu House simfoniju. Ne volim kad live actovi na partiju odsviraju stvar po stvar, to mi nekako ne ide uz atmosferu koja vlada u klubu. Zvuk je isto vrlo bitna stvar. Obzirom da su DJ-i u prednosti da uvijek sviraju producirani materijal, ponekad je teško po kvaliteti zvuka biti na istoj razini. Zato sam ja počeo koristiti hardware u svojim live-ovima, s tim uvijek postignem dobar zvuk, bez da moram biti jako glasan. Isto tako je uvijek dobro imati kontrolu nad svim instrumentima, što ostavlja mjesta za improvizaciju. Ima puno live actova koji dolaze s već aranžiranim materijalom i onda samo vrte po nekakvom filteru ili efektu. Ja volim kad je kontrola nad svim aranžmanima kod mene, pa sam sposoban i varirati uživo tok stvari i ravno utjecati na publiku. Slično je kao kad band svira uživo, samo što ja imam kontrolu nad svim instrumentima i kompletna energija prolazi kroz mene. Meni je to osjećaj koji negdje između dirigenta, glazbenika i DJ-a. Volio bih imati Moog Voyagera. Ali si ga trenutno ne mogu priuštiti.

-Dalmatinac si, živio si dugo u Njemačkoj, a sad si se skrasio u Zagrebu. Koje su pozitivne, a koje negativne strane života u Zagrebu ?

Prije svega, samo sam jednom polovicom Dalmatinac. Majka mi je rođena u autonomnoj Vojvodini, a odrasla je u Slavoniji. Što se tiče života u Zagrebu; najpozitivnija stvar je što imam osjećaj da živim u gradu, no svejedno nije toliko velik da gubim pregled. Kad u Zagrebu jednom upoznaš sve ljude - kao da si na selu; svatko svakog zna. Meni je to pozitivna stvar, jer je na taj način vrlo jednostavno izgraditi društvenu mrežu. Ako se zaželim nekog većeg grada mogu zahvaljujući jeftinim letovima otići bilo gdje. Jedna od negativnih stvari u Zagrebu su definitivno cijene. Zagreb nije jeftin grad. U odnosu na plaće imam osjećaj da je jedan od skupljih u Europi.

-’School for audioengineering’. Zašto ? Sretan obrazovanjem u spomenutoj školi ?

Kad sam završio srednju školu nisam naprosto znao što bih studirao. U Hrvatskoj nije bilo ni jednog smjera koji me tad zanimao i u principu sam se prvih godinu dana bavio samo glazbom i bendom u kojem sam svirao. Planirali smo ići u Zagreb u Kozmo Studio snimiti naš drugi demo i ja sam, da bi skupio novac za to, išao raditi kod tetke u Njemačku. Tamo sam saznao za SAE i činilo mi se kao škola koja bi mene konačno mogla interesirati, a obzirom da sam tad stjecao svoja prva studijska iskustva, vrlo me interesiralo. Nakon što smo snimili taj materijal u Zagrebu, koji na žalost nikad nije bio izdan, preselio sam se u Frankfurt i upisao SAE. Osobno sam zadovoljan s obrazovanjem kojeg sam tamo stekao: uvjeti su bili fantastični. Imali smo priliku raditi na Neve VR mikseti; ogromnoj analognoj zvijeri koja sama mjesečno troši oko 700 Eura struje; na raspolaganju nam je bio genijalan prostor za snimanje, super mikrofoni, sintisajzeri i predavali su nam odlični docenti, tipa producent H-Blocksa, Pat Methenija itd. Tako da je meni to stvarno bilo vrijedno iskustvo i u kratkom vremenu sam naučio sve osnove audio svijeta koje mi danas u profesionalnom životu jako pomažu. Ne znam kako je u Ljubljani, ali obzirom da moj prijatelj Gregor Zemljić tamo predaje ne bi smjelo biti loše. Nitko tko upisuje tu školu ne smije očekivati da će nakon toga biti ispečeni tonac. Tek sad nakon 6 godina radnog iskustva mogu reći da sam postao profesionalac i još uvijek ima stvari koje moram naučiti.

-Neki hrvatski producenti/dji elektronske glazbe koje bi izdvojio. Možeš obrazložiti svoj izbor nekog spomenutog imena, a možeš ih samo i nabrojati ?

Drago mi je da danas možemo reći da imamo mnoštvo kvalitetnih i sposobnih producenata na hrvatskoj elektronskoj sceni koji su uspjehom, makar on bio mali to i dokazali. Veseli me da iz svakog smjera mogu i nabrojati barem jednog artista kojeg smatram kvalitetnim. Imamo izvrsne Techno artiste poput Petra Dundova, Davor O, Zero, Jolka, Examine, sjajnog Electra kao što su Florence Foster Fan Club, N-Ter, Symbol One, Zarkoff. Ilija Rudman koji se na svjetskoj razini etablirao u disku, Eddy i Yannah u Nu-Jazzu, a i u House glazbi imamo Zvuk Broda itd. itd. A o DJ-ima ne treba ni pričati. Svi su već dovoljno uživali u setovima Pytzeka, Sergeja, Jogarda, Amora…

-Bilk je…?

Cool bend iz Zagreba kojem sam snimio prvi album.

-Planovi za budućnost- glazbeni, životni ? Postoje li neke vizure ili je to kod tebe onako - ‘kako donese slijedeći dan tako će i biti’ ?

Slijedeći plan mi je definitivno producirati novi materijal kojeg planiram slati po cijelom svijetu i vidjeti što će desiti. Ovu jesen sam uspio napisati materijal koji je količinski dovoljan za cijeli album. Ali mi je prvobitan plan napraviti seriju daljnjih izdanja na raznim etiketama i nadam se da će mi glazba ovaj put konačno biti ovjekovječena na komadu vinila. To mi je i dalje veliki san i nadam se da ću ga u ovoj godini i ostvariti. Poslovno se mislim dalje razvijati i otvoriti obrt. No to ovisi o situaciji na tržištu koja trenutno nije sjajna.

-3 strana live acta/ dja. Što bi htio vidjeti u Zagrebu ?

Od DJ-a: DJ Harvey, Ata i Kenny Dope Gonzales. Od live-ova i bendova: Radiohead, Sade i Metro Area. Ali ima ih još puno više.

-5 riječi koje bi opisivale ‘Homeboy’ zvuk ?

House music is a feeling.

————————————————————

Službeni bio i puno audio materijala vezanih za Marka Pelaića aka HOMEBOY-a potražite na njegovoj fejs/ majspejs /soundklaud stranici =>

http://fairtilizer.com/users/homemadeelectronica
http://www.facebook.com/profile.php?id=1176087283
http://www.myspace.com/imhomeboy

————————————————————

* ako želite objaviti ovaj intervju na nekom drugom mediju: slobodno , ali navedite: 1. s kojeg je site-a i 2. autora….

Related posts:

1. Petar Dundov interview by Igor Petrović
2. Marko Nastić interview
3. Akiko Kiyama - interview

Početkom devedesetih je, u rodni mu grad (Den Haag) sve više ploča pristizalo s područja Detroita (Underground Resistance, Model 500, Blake Baxter) i Chicaga (Farley Jackmaster Funk, Armando Gallop i mr. Fingers). Takva glazba se počela vrtiti na radiju i klubovima pa je i on sporadično dolazio u kontakt s njom. Tada mu je na pamet pala zamisao kako bi i on mogao probati stvarati nešto takvo. Kupio si je synthesizer (s 12 godina) i ta želja koja ga je opčinjavala je počela sve više rasti.

Brzo je upijao glazbu ranog electra i disca, Aphex Twina i Drexciye, lagano je eksperimentirao sve dok nije upoznao ekipu sugrađana koji su se udružili i stvorili Bunker Records, postajući na neki način nizozemska squatt verzija Underground Resistancea. Nakon što je za Bunker izdao ploče Pimpshifter i Wirtschaftswunder (2000.) te Disco Rout (2002.) za Coocon postao je jedno od traženijih imena na sceni elektronske glazbe.
Stvari poput Stumvogel, Total Pussy Control ili Disco Rout, koja je je u njemačkom magazinu Groove 2002. godine proglašena za stvar godine, instantno su postali hitovi. Nakon ovih uspješnica usljedilo je nekoliko albuma i mnoštvo drugih izdanja, a 2006. godine je pokrenuo i svoju etiketu Strange life. Zadnjih godina puno putuje po svijetu izvodeći svoje live nastupe.

Drugi pseudonimi iza kojih se još krije su: Dickie Smabers & The Moerwijk Crew, Florenza Mavelli, Franz Falckenhaus, Gladio, Klaus Weltman, Nacho Patrol, Phalangius, Polarius, Raheem Hershel, Salamandos, Sammy Osmo, Smackos, Squadra Blanco, Twilight Moose i Venom 18. Pod svim ovim različitim imenima radi različitu glazbu, različitih karakteristika, atmosfere i tehnika produciranja, ali i opreme.

Od suradnji s drugim glazbenicima najznačajnija je ona s prijeteljem Brian Chinettiem poznatijim kao Orgue Electronique (npr. Derrick in Nord Korea, Bunker, 2000.) s kojim također održava live nastupe. Ostali projekti na kojim surađuje s drugim glazbenicima su Catnip (on i Lucas Pettersson), Chicago Shags (on i Brian Chinetti), The Legopel (on i Brian Chinetti & OP:L Bastards), Los Hermanos Rodriguez (on i Guy Tavares),  Macho Cat Garage (on i Brian Chinetti),  Mr. Clavio (on i TLR),  Smackulator (on i William Thomas Burnett).

Više informacija:
www.myspace.com/legowelt
www.legowelt.com
www.discogs.com/artist/Legowelt

Par brzinskih:
Legowelt - Equestrian 707
Legowelt - Strange Girl
Legowelt - Disco Rout
Legowelt - Sturmvogel
Legowelt - Total Pussy Control
Legowelt - dark land
Legowelt - Gina fly to space
Legowelt - The Republic
Legowelt - Airplanes In The Rain
Legowelt - Autobahn
Legowelt - Svolvaer - Decay Dream
Legowelt vs Orgue electronique - Sail into danger
Legowelt vs Orgue Electronique - The Ambassador
Legowelt vs Orgue Electronique - Derrick In Nord-korea
Legowelt vs Orgue Electronique - He Who Rides The Tiger

Slices issue 4-05: legowelt/bunker records part1, part2

Boris K. za www.er45.com (2010.)

Related posts:

1. Darshan Jesrani (Metro Area)
2. Efdemin
3. Alden Tyrell

Luke Slater, punog imena Luke Simon Arthur Slater, rođen je 12. lipnja 1968. godine u Readingu u Velikoj Britaniji. Danas slovi za jednog od techno pionira koji je sudjelovao u izgradnji britanske techno scene i odgovoran je za neka hvaljena techno izdanja koja dan danas zvuče jednako svježe kao nekada.
Osim pod svojim imenom poznat je i kao 4 Slots For Bill, The 7th Plain, Clementine, Deputy Dawg, Earnest Honest, Krispy Krouton, L.B. Dub Corp, Lloyd Owes Me A Packet, Morganistic, Offset, Planetary Assault Systems i Translucent. Također, pokretač je etikete Mote-Evolver (2006.).

Njegova priča počinje kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća u jednoj trgovini s pločama smještenoj u južnom dijelu Londona (Croydon), gdje je radio uz Colin Dalea i Alan Sagea. U dobi od 20 godina (1988.) je već bio dobro zaronio u acid house scenu puštajući glazbu kao DJ.
Nedugo zatim, s kolegom Alan Sageom pokrenuo je Jelly Jam Records i na njemu objavio svoj debi uradak “Momentary Vision” 1989. godine pod imenom Translucent. S Alanom je kasnije više puta surađivao na projektima poput Heamaglobien, Machine, Re-Animator i Spinach.

Ono što je bitno, čak možda najvažniji događaj u karijeri, je to da je 1993. godine počeo raditi za nezavisnu londonsku etiketu Peacefrog. Isprva pod svojim imenom, a zatim kao Planetary Assault Systems, aliasom koji ga je uveo u svjetsku techno premier ligu i s kojim je, ranih devedesetih, upravo preko Peacefroga, ostavio dubok trag na polju techno glazbe.
Osim toga, kroz to razdoblje je još izdavao na etiketama DJAX (kao Clementine), General Production (kao The 7th Plain) i Novamute za koju je 1997 godine potpisao ugovor i za koju je izdao uspješne albume „Freek Funk“ (1997.) i „Wireless“ (1999.). Nakon njih, albumom electro pop karaktera „Alright On Top“ (Mute Records, 2001.) je malo promijenio svoj do tada ustaljeni smjer i približio se mainstream sceni.

Ako podvučemo crtu ispod njegovog imena može se reći kako je u samim počecima svojim radom postao važan nositelj techna u Velikoj Britaniji, a što je vrijeme odmicalo sve je više dolazilo do izražaja koliko je zapravo pomogao definirati engleski techno zvuk. Vješto je radio unutar različitih stilova, od klasičnog techna, preko ambienta, minimalističkih ritmičkih struktura, dance floor eksperimenata i breakbeata.

Danas, kroz svoje nastupe odaje počast svojim mnogim i različitim korijenima i utjecajima, a novijim uradcima poput Planetary Assault Systems „Temporary Suspension“ (Ostgut Tonträger, 2009.), s pregršt pokretačkih ritmova i futurističke apstrakcije, podsjeća na nekadašnju snagu engleskog techna.
Stoga se može reći kako se Luke Slater ponovno uzdiže prema vrhu što je svojim radom i zaslužio.

Više informacija na:
www.lukeslater.com
www.mote-evolver.com
www.planetaryassaultsystems.com
www.myspace.com/thereallukeslater
www.myspace.com/planetaryassaultsystems
www.discogs.com/artist/Planetary+Assault+Systems
www.planetary.me

Par brzinskih:
Luke Slater’s 7th Plain - The Needs Of The Many
Luke Slater “Seeing Sense”
Luke Slater - Quad Fonik
Luke Slater - The Secret Garden
Planetary Assault Systems - Mod
Planetary Assault Systems - Gated
planetary assault systems - open up (o-ton lp04)
Planetary Assault Systems - Function 1
Planetary assault Systems - Gruve
Planetary assault Systems - Sleepin Sin Seemless
Planetary Assault Systems - Booster
planetary assault systems - diesel drudge
Planetary Assault Systems - Enter Action

Boris K. za www.er45.com (2010)

Related posts:

1. 03.04.09. Luke Solomon (UK) @ Sirup (Zagreb)
2. Marcel Heese
3. Kenny Larkin

Rođen je 01. svibnja 1971. godine. Odrastao je u Kislingburyu, mjesto u Northamptonshireu odakle se 1989. godine preselio u Birmingham na studij audio vizualnog dizajna gdje je otpočela njegova glazbena evolucija.
Tamo je počeo svirati u jazz/rock/fusion grupi zvanoj Blim, te naučio tajne DJ-inga uz pomoć prijatelja Paul Damagea. Budući u Birminghamu tada još nije bilo techno klubova s prijateljem je 1991. pokrenuo klub House of God u kojem je kasnije redovito nastupao.

Sljedeći logičan korak je bio stvaranje glazbe što je ostvario kada ga je Mick Harris pozvao u svoj studio i pustio ga raditi kako bi snimio svoje prve stvari. Rezultat toga je bio debi EP na etiketi Downwards koju su inače pokrenuli Karl O`Connor (aka Regis) i Peter Sutton 1993. godine. Ovo prvo izdanje je naišlo na veliki uspjeh na britanskoj i Detroit techno sceni, između ostalog kao i sva ostala njegova rana izdanja.

Kaos gradskog života i brzog tempa se osjetio u njegovom radu kojeg je prilagodio svom okruženju iz kojeg je, kako sam tvrdi, crpio inspiraciju. Svi ti uratci bili su neuobičajeno oštri i puni sirove energije. Na tom tragu je i njegov prvi album “Basictonalvocabulary” (Tresor, 1997.) s kojim se unatoč sirovosti nije niti malo odrekao muzikalnosti.
Sva daljnja izdanja za Tresor, Dynamic Tension i Counterbalance pokazuju nam istu crtu i njegovu odličnu sposobnost pretakanja ideja u glazbu. U tom razdoblju njegove stvari su postale sastavnica skoro svih techno setova.

Skretanje u malo mračnije vode postaje očito nakon albuma „Force and Form“ (Tresor, 1999.) i ploče „Body Request“ (Dynamic Tension, 2000.), a jedna od materijalizacija težnji ka takvim eksperimentima se dogodila u vidu projekta British Murder Boys iza kojeg su se krili on i Karl O’Connor (aka Regis).
Zajedno su eksperimentirali, preuzimali rizike i gurali techno glazbu u nove mračnije i više industrial dimenzije prepune kompleksnih poliritmova, mračne atmosfere i hladne vibre što je ostavljalo devastirajući učinak na plesne podije.

Usporedno s produciranjem, Surgeon je nastupao diljem svijeta kao DJ. Zadnjih godina na nastupima koristi Ableton Live, MIDI kontrolere i još mnogo druge opreme. Ako se za nekoga na sceni unazad 15 godina može reći kako puštajući glazbu beskompromisno i kvalitetno odrađuje svoj posao onda je to Anthony Child, a činjenica kako je 3 godine bio resident u berlinskom klubu Tresor govori sama za sebe.

Više informacija:
www.myspace.com/surgeonunofficial
www.dj-surgeon.com
www.discogs.com/artist/Anthony+Child
www.discogs.com/artist/Surgeon
www.discogs.com/artist/British+Murder+Boys

Par brzinskih preporuka:
Surgeon - La Real
Surgeon - Atol ( 1995 )
Surgeon - Magneze
Surgeon - Cable
Surgeon - Sleep (Ultra Violet)
Surgeon - First
Surgeon - Badger Bite
surgeon - dry
Surgeon - Patience
British Murder Boys Documentary

Boris K. za www.er45.com (2010)

Related posts:

1. Marcel Heese
2. Priča o kultnom klubu Tresor
3. X-102 re-discovers the Rings Of Saturn

Mauro Picotto u zagrebačkom klubu ‘The Best’

Decibel Media ponosno vam predstavlja novu sezonu United Electronic Sounda u preuređenom klubu The Best. Serijal vrhunskih gostovanja započinje 13.2. uz legendarnog Maura Picotta.

Nakon punih devet godina svijetski poznati talijan vraća se zagrebačkoj publici u velikom stilu. Jedan od najuspiješnijih DJ-a i producenata proslavio se poznatim hitovima Iguana,Proximus,Comodo, svoju karijeru nastavio je u nešto lakšem tonu.

Na samom događaju očekuje Vas vrhunski sound system, light & laser show, video  zidovi, UES special performance, atraktivne hostese i odlična zabava.

Dočekajmo kralja Meganitea u punom stilu. “New Time,New Place“

               -Mauro Picotto (Meganite, Italy)

               -Ivica Petak (UES | Disturbulence rec.)

               -Pete Dux (UES | Static Noise)

               -Fost (Protest)

::::: Powered by DECIBEL MEDIA ::::::

Ulaznice u pretprodaji za United Electronic Sound dostupne su na svim prodajnim mjestima Eventima (Generalturist, Dallas, Dancing Bear, Integral) ili putem interneta na www.eventim.hr po cijeni od 80kn. Cijena na sam dan iznosit ce 100kn.

Ulaznice u pretprodaji također možete nabavit na slijedećim lokacijama:
„Oups!“ - Frizerski internet studio / Martićeva 71,
„Danijela“ - Frizerski salon/okretište Savski Most,Savska 200 (Zagreb)

Related posts:

1. U.E.S. dovodi Cristian Varelu , 20.11.09. Boogaloo (Zg)
2. Interview s Cristian Varelom je odradio zagrebački UES crew…
3. Illectricity Festival od 28.11. do 6.12. u Zagrebu

/ AQUARIUS, A1 / 22h / 60kn /

SOMEONE ELSE
someone else DJ | foundsound rec. | philadelphia-berlin | spineakle

MEELO
tanztone rec. I undercut rec. I network_

OMAR
stereostudio

SEAN O’NEAL (aka. SOMEONE ELSE)
Ovo nije biografija i ne želimo da se pročita…

Someone Else iliti Sean O’Neal, danas je suvlasnik Tuning Spork i Fuzzy Box diskografskih kuća, svaki dan gostuje u najpoznatijim svjetskim klubovima i svako jutro leti na drugu stranu svijeta. Kako je sve počelo? Sean, rođen u Philadelphiji začudo, potječe iz muzičke obitelji. Djed, muzički učitelj u školi i otac član nekoliko bendova, stvorili su Sean-u okruženje da razvije svoj muzički talent. U djetinjstvu je najviše volio provoditi vrijeme sa djedom i ocem gledajući komičnog frontmana Spike Jonesa, koji je stvarao muziku udarajući po random predmetima u prostoriji u kojoj se nalazi. Kao teenager, Sean je svirao gitaru i klavijature u indie rock bend-u, no obožavao je i shoegaze & krautrock (ako ne znate sto je to, Wikipedia zna!). Od ’94 je uključen u projekt Flowchart-a, kicasti elektro-pop, za koje je izdao mnoge albume i singlice za labelove kao sto su Daria, Morr Music, Carrot Top, te za vlastiti Fuzzy Box. Vec’98 se zakačio za IDM, techno i house, i nije skrivao svoje oduševljenje prema umjetnicima kao sto su The Orb, Plastikman, King Tubby i Matthew Herbert. Intrigiralo ga je Herbertovo snimanje na lokacijama i komponiranje zvukova iz svakodnevnog života u muziku. Naravno, to ga vraća u djetinjstvo i vraća mu osjećaj koji je u njemu stvorio Spike Jones. Kako se razvijao u smjeru minimal techno muzike, udružio se sa Jay Hazeom i Bjoern Hartmannom, te zajednićki plasiraju Tuning Spork label. Stvarajući dance muziku i snimajući po lokacijama zbližio se sa Kate Iwanowitz (aka. Miskate) i Sylvain Takerkartom (aka. Fusiphorm) s kojima je osnovao foundsound i unfoundsound labelove. Oba labela su u kratkom roku stekla snažnu popularnost nudeći jedinstveni uvid u modernu minimal scenu. Kroz godine, također je koproducirao razne evente u Philadelphiji i New York-u, te pišući za razne muzičke časopise afirmirao se i kao vrhunski dopisnik techno sounda. U posljednjih par godina, Sean-ova producentska kvaliteta omogućila mu je suradnje sa najpoznatijim svjetskim DJ-ima i labelovima, te je izdao vrhunske albume i remixeve za Musik Krause, Tuning Spork, foundsound, Mo’s Ferry, Microcosm, Nummer, Kickboxer, Sender, Alphahouse, roman-photo, level non-zero, Mule Music, hello? repeat, Revolver i tako dalje… Uz sve to pratile su ga i dugotrajne turneje koje traju i danas…

ERIK KATANICA (aka. MEELO)
Erik Katanica je čovjek iza imena Meelo, koji je izronio iz techno entuzijazma ‘90-ih.
Kako su 90-te prolazile, njegov interes za glazbu je rastao, a tu počinje i njegov doticaj sa produkcijom kojom se ozbiljnije pocinje baviti 2005.
2008. potpisuje za Undercut rec. a njegova traka Mary Jane izvrsno je prihvaćena, te se nalazila na nekoliko chartova.
Iste godine Meelo pocinje i sa izvodenjem live setova.
Zajedno sa Lil’G-om i Ropetom cini Network_, a 2009 potpisuje za Tanztone rec. na kojem mu izlazi Marissa Ep koju je među ostalima suportao i Someone Else.
Danas su mu temeljna podrška i inspracija njegovi supruga i kćer koja čini se ide tatinim stopama! Erikovo vrijeme tek dolaziiiii…

Nemojte propustiti odličnog SEAN-a,

                                                         Vas Synthetic!

Related posts:

1. U.E.S. dovodi Cristian Varelu , 20.11.09. Boogaloo (Zg)
2. 30.01.09. Industrial Strength w. Lenny Dee @ Aquarius (Zg)
3. 25.04.09. Diggarama 3rd Anniversary @ Aquarius A1 (Zagreb)

Prvi javni nastup imao je 2007. godine u klubu Ruderclub Mitte u Berlinu, a nedugo zatim i u Tresoru. Nakon tog prvog nastupa u kultnom klubu otvorila su mu se vrata suradnje s Tresor ekipom i u travnju 2008. godine postaje dio Tresor Headquarters tima.
Inače, Tresor Headquarters noći su izvorno pokrenute od strane berlinskog DJ Niplz-a koji je 1994. godine želio mladim nadolazećim DJima dati mogućnost i prostor kako bi se iskazali iza gramofona. Od tada su Headquarters noći postale tradicija i održavaju se svake srijede na način da nastupaju dva DJ-a iz Tresor Headquarters postave te dva nova, novopridošla mlada DJ-a.
Ovaj program je do sada bio odskočna daska mnogim danas poznatim imenima kao što su Pacou, Sender Berlin, Dash, Dry, 3ST, Kriek ili DisX3, a isto se može reći i za Marcela jer mu je Tresor, uz njegov talent, kvalitetan i predan rad, do sada pomogao otvoriti mnoga vrata pa je zabilježio i dosta nastupa van Njemačke. Više o kutnom klubu i etiketi Tresor možete pročitati ovdje.

Njegovi favoriti etikete i imena na elektronskoj sceni su: Downwards, Counterbalance, Axis, Warp, Tresor, Sähkö, Token, Transmat, FXHE, Basic Channel / Maurizio, Mojuba, Tectonic, Redshape, Bitstream, Robert Hood, Jeff Mills, Planetary Assault Systems, Jamal Moss aka Hieroglyphic Being, Drexciya, Cristian Vogel, Pacou, Surgeon, Counterpart, Daniel Bell, Deepchord, Lerosa, Theo Parrish, Sleeparchive, Ostgut Ton, Sandwell District, Ancient Methods, 2562, Martyn i Vidab.
Upravo ovim utjecajima su isprepleteni današnji Marcelovi setovi koji su i unatoč navedenoj raznolikosti skladni, puni snage i goovea. Preporuka!

Više informacija na:
www.myspace.com/fac303
soundcloud.com/fac303
marcelheese.co.uk
residentadvisor.net/dj-chart

www.tresorberlin.de

Boris K. za www.er45.com, 2010.

Related posts:

1. Priča o kultnom klubu Tresor
2. Dixon
3. Surgeon

Rođen je i odrastao u Detroitu. Od 1986. do 1988. godine radio je u američkoj vojsci (Air force, op.a.). Nakon što je shvatio da to nije ono čime se u životu želi baviti, nego je to stand-up komedija, vratio se kući. Strast prema komediji njeguje još od najranijih dana i to će mu kasnije uz glazbu postati najvažnija odrednica u životu. Po povratku, počeo je izlaziti u klubove poput The Majestic Theatre, The Shelter i Music Institute, te je u njima postao svjedokom nastajanja jednog novog glazbenog pravca. Najviše je odlazio u The Shelter gdje se upoznao i sprijateljio s Richie Hawtinom koji je u to vrijeme tamo bio rezident DJ. Sve što se tada događalo u Detroitu u njemu je pobudilo želju da postane dio toga, pomalo zanemarujući nastojanja vezana za stand-up.

Kad je Hawtin s Acquavivom pokrenuo etiketu Plus 8, Kenny je za nju izdao svoja prva dva singla, a tek nakon što je pokrenuo etiketu Art of Dance (1992. godine) otkrio je svoj i danas prepoznatljivi stil. Nakon nekoliko izdanja na Transmat Recordsu i Buzz-u, 1994. godine izdao je prvi album imena “Azymuth” na Warp-u. Čistog detroit stila, melodičan i emotivan, nekada vrlo minimalan i ambijentalan, a u određenim trenutcima brz i tvrd. Album je hvaljen kao najmaštovitiji, najorginalniji i najbolji techno album izdan do tada te je uzdigao Kennya u sami vrh suvremene plesne glazbe. Sa sljedećim, “Metaphor” (R&S, 1995.), samo je potvrdio status jednog od vodećih producenata tog razdoblja. Sve u Metaphoru je detroitski techno u svom najboljem izdanju: ritmičan, melodičan, osjećajan – elektronska soul glazba puna osjećaja i topline. Zanimljivost je kako je nedugo nakon završetka albuma bio prostrijeljen na kućnom pragu od strane dvojice pljačkaša, ali se brzo oporavio i nastavio s nastupima kojih je tada imao jako puno.

Zasićen svime, a pogotovo zbog gubitka motivacije, odlučio je prestati baviti se glazbom tako da od 1999. do 2004. godine nije ništa izdavao. U međuvremenu, 2001. godine se preselio u Los Angeles kako bi se ponovno posvetio svojoj drugoj strasti, strasti za komedijom, što je danas također važan dio njegovog života (Kenny Larkin stand up nastup).

Ipak, 2004. godine se vratio s izdanjem na Peacefrogu. Bio je to album “Narcissist” i s njime je ponovo napravio ono čemu je uvijek težio, išao je protiv ustaljenog stava kako bi techno trebao zvučati, a prepoznatljivi zvuk s fokusom na melodiju je i dalje bio tu. Ubrzo nakon toga izbacio je i album “Funk Faker: Music Saves My Soul” (Poussez!, 2005.) pod pseudonimom Dark Comedy. Njime se malo okrenuo u drugom pravcu i načinio svoju verziju elektronskog blues/jazz/funka. Inače, kroz Dark Comedy se može prepoznati mračnija strana Kennyeve osobnosti. Prvi album pod tim pseudonimom je izdao 1997. godine na belgijskoj etiketi Elypsia.

Zadnjim albumom imena “Keys, Strings, Tambourines” (Planet E, 2008) iznova je pokazao fleksibilnost detroit techna. Spajajući ritam i melodiju uz kombiniranje s jazzom, dub technom, houseom i funkom, stvorio je svoj možda najplesniji album do sada. Osim gore spomenutih, pseudonimi pod kojima je još izdavao su “Holy” Joe Johnson, Lark Daddy, Majestic 12, Pod i Yennek.

Više informacija na:
www.myspace.com/drkcomedy
www.myspace.com/kennylarkin
www.discogs.com/artist/Kenny+Larkin
www.discogs.com/artist/Dark+Comedy

Preporuke:
Kenny Larkin - Amethyst
Kenny Larkin - My Travels
Kenny Larkin - Eclectic
Pod - Northern Lights
Kenny Larkin - Butterflies
kenny larkin - clavia’s north
kenny larkin - you are… light
Kenny Larkin - Tedra 1993
Kenny Larkin - Paranoid
Dark Comedy - Solace
Kenny Larkin - Glob
Kenny Larkin - Q
Kenny Larkin - Wake Me (Original Mix)
KENNY LARKIN-COLONY-1991
Kenny Larkin - Soulman

Related posts:

1. Quince
2. Vince Watson
3. Jon Gaiser

PLAY ekipa Vam predstavlja jednomjesečno izdanje u legendarnom klubu Aquarius A1.
Sad već prepoznatljiva glazbena večer PLAY- finest electronic vibes u klubu Aquarius A1 nastavlja u svom kvalitetnom underground ruhu te ovaj mjesec poziva sve goste na jedno specijalno druženje. Ovaj mjesec Play nije samo uživanje u vrhunskoj glazbi i posebnoj atmosferi, već je Play jedan veliki rođendanski tulum naših rezidenata.

Play nastoji predstaviti u najboljem izdanju Tech House i Progressive house glazbene pravce, kao smjernice uzdajemo se u svjetske predvodnike Hernan Cattanea, John digweed, Denny Howellsa i dr..Kvalitetna undergound elektronska glazba,najbolji sound u gradu, vrhunski light, popularne cijene pića te dobra zabava, odlična atmosfera, pomno birana glazba od svih izvođača garancija je ove večeri i stvarnog clubbing ugođaja.

Još veselije, melodičnije i plesnije za Vas ovaj mjesec:

FRAJMAN | Stereo Studio
www.stereo-studio.net

FRAJMAN Klupsku i radijsku karijeru započeo je 1990. god. u kultnim zagre-bačkim klubovima Kulušić i Lapidarij. Nedugo zatim, zajedno sa DJ-ima Kikijem i Maminjom uređuje i vodi emisiju “Deep FM”, na popularnom zagrebačkom Radiju 101. Koncem 1992. god. pokreće sa DJ Kiki-em klupsku večer “Sabotage” u zagrebačkom klubu Aquarius. Ove večeri, kasnije preimenovane u “Loops”, postaju glavna klupska okosnica techno, progressive i house zbivanjima u Hrvatskoj, te kroz klub defiliraju značajna imena svjetske techno scene. Sven Vath, Jeff Mills, Derrick May, Richie Hawtin, Umek.. 1994.god. sudjeluje u organizaciji prvog velikog dvoranskog partija “Brave Rave”. Nakon “Loopsa”, koji su šest i pol godina živjeli u Aquariusu (najduža kontinuirana tjedna techno rezidencija u jednom hrvatskom klubu, a možda i šire!), 1999. god. zajedno sa DJ-ima Kikijem i Felverom pokreće klupsku večer “Stereo Studio” u Tvornici. Nastupao je u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Nizozemskoj, te gotovo u svim važnijim hrvatskim i slovenskim klubovima i partijima.

NICK MILLY | Play, The Tulum
www.nickmilly.com

NICK MILLY Zagrebački dj, 1994. kupuje prve ploče koje na raznim privatnim tulumima pušta zajedno sa prijateljem Balonom. Na nagovor PiXelfreaka i dr. počinje sa svirkama u klubu „Mungos“. Nakon nekoliko vikenda postaje rezident uz Mr.Dj Darija i Dj Maminha. 1998. u Fort Bourginhonu te diskoteci Piramida obilježava početak nastupa izvan Zagreba. Zatim dolaze Villa Rebar, Hunjka, Gjuro II, Kulušić, Sport Billy… te 1998. prelazak u diskoteku „The Best“. Nastupa na Valkani Beach 1999/2000 u Puli sa Frajmanom i Roberto Q. Ingramom. Nastupi sa Alenom Sforzinom i Make-om obilježili su gostovanja u Istri. Nastupa u 4Play i MAX klubovima u Zadru, Magazin Klubu u Pagu, Klub 88 u Novalji na Zrću, Capeli pored Vodica, Dubrovačkim Lazaretima, Tvrđi u Osijeku… u novije vrijeme pojavio se na serijalima Stereo Studio, The Tulum, Play, Fanatic. Danas je vidljiv utjecaj Hernan Cattanea, John Digweeda, Dubfire i Sharama u izboru glazbe pa bi se usudili reći da je stilski neka mješavina Tech House-a – Deep Tech – Progressive House-a.

BALON | TheTulum
www.thetulum.com

BALON prezimenom i dugogodišnjom fascinacijom glazbom i plesom, od prvog susreta s elektronskim zvukom i diskofilijom 80-ih, svoj je omiljeni hobi obilježio privatnim tulumima, klupskim svirkama i party projektima tijekom 90-tih do danas. Sperone club (Novigrad), Piramida (Pula), Fort Bourguginon (Pula), Gjuro II (Zagreb), Hunjka (Zagreb), Arion (Zagreb), Garage (Dobova), Podmornica (Zaprešić), The tulum (Zagreb) i Play (Zagreb) neki su od klubova i party projekata na kojima je Balon surađivao s etabliranim HR i inozemnim DJ-ima: Nick Milly, Vatro, Aman, Dus, Kiki, Frajman, Mary, Ivan Komlinović, Mitja Prinz, Umek, Allen Sforzina, Merlin i drugi uz koje izgradio svoj jedinstveni stil i pristup glazbi.
Ulaznica: 30 kn

PLAY REZIDENT’S BIRTHDAY AKCIJA:
Prijavljeni na birthday listu ulaz plaćaju 20 kn. Prijave na listu primamo do 7.01.2010.g. na info@thetulum.com

SMIRNOFF VODKA 12 Kn BIRTHDAY Cijena :)))

Related posts:

1. 27.11.2009. Play > Frajman, Nick Milly, GoCut @ Aquarius
2. 30.01.09. Industrial Strength w. Lenny Dee @ Aquarius (Zg)
3. 07.10. Ame & Dixon @ Aquarius (Zagreb)